Oko 12.360 kilometara. Toliko iznosi zračna udaljenost između Hrvatske i Čilea, odnosno glavnih gradova Zagreba i Santiaga. Dvije zemlje koja su jedna drugoj "na kraju svijeta" u teoriji bi trebale imati malo što zajedničko, no u praksi… Ponajprije zahvaljujući hrvatskim iseljenicima iz Dalmacije, a primarno s otoka Brača, koji su krajem 19. stoljeća novi život pronašli upravo u ovoj južnoameričkoj zemlji, Hrvatsku i Čile veže čvrsta suradnja koja ima tradiciju dulju od sto godina. Prema procjeni Ministarstva vanjskih poslova Čilea, tamošnja hrvatska zajednica broji više od 200.000 osoba, čini gotovo 1,5 posto ukupnog broja stanovnika Čilea, druga je najveća u toj zemlji te je iznimno cijenjena i uspješna. Uostalom, nedavna pobjeda Gabriela Borića, koji je također podrijetlom Hrvat, na predsjedničkim izborima u Čileu također pokazuje koliko je jaka hrvatsko-čileanska veza.
O njoj, ali i aktualnim pitanjima o bilateralnim odnosima te političkim promjenama razgovarali smo s čileanskim ambasadorom u Hrvatskoj. Cristián Streeter ovamo je stigao u kolovozu prošle godine, a prije toga diplomatsku karijeru gradio je u Libanonu, Egiptu, Tajlandu, Maroku, Francuskoj, New Yorku, Ženevi… Hrvatska je, kaže, nadmašila sva njegova očekivanja, a otkriva nam i zbog čega se divi Hrvatima, zašto je hrvatska zajednica u Čileu toliko poznata, po čemu su Hrvatska i Čile slične zemlje te na što se planira fokusirati tijekom trajanja dužnosti.
Kako biste ukratko opisali današnji odnos između Republike Hrvatske i Republike Čilea?
Riječ je o snažnim bilateralnim odnosima u čijoj je srži veoma važna hrvatska zajednica u Čileu. Ipak je to jedna od najvažnijih hrvatskih iseljeničkih zajednica u svijetu. Također, dvije države povezuje i veoma sličan proces demokratizacije 90-ih godina prošlog stoljeća te razvijaju svoje multilateralne odnose u sličnim smjerovima. U tom kontekstu, teme kojima se bavi Hrvatska veoma su slične onima kojima se bavi Čile.
Koji su povijesni korijeni dobrih međunarodnih odnosa između Čilea i Hrvatske te razvitka tamošnje snažne zajednice Hrvata koju spominjete?
Prvi su doseljenici iz Hrvatske u Čile počeli stizati krajem 19. stoljeća, a većina ih je bila s otoka Brača, odakle su otišli zbog propadanja vinove loze koju je zahvatila bolest. Uglavnom su se naseljavali na sam jug te potom i na sjever države. Zanimljivo je da se dolaskom u novu zemlju nisu nastavili baviti istim poslom koji su do tada radili, nego su se orijentirali na rudarstvo na sjeveru i na agrikulturu na jugu te su se bavili trgovinom. Hrvati su zapravo za život odabrali one krajnje dijelove Čilea u kojima je zemlja poprilično surova, a uvjeti za život u to vrijeme nisu bili nimalo laki. No Hrvati su veoma brzo počeli napredovati i danas se radi o veoma utjecajnoj zajednici u Čileu.
Osim što je brojna, zajednica Hrvata u Čileu poznata je po svojoj uspješnosti te se ističe kao jedna od najistaknutijih i najcjenjenijih zajednica Hrvata u inozemstvu. Koji je, prema vašem mišljenju, razlog za to?
Smatram da to govori puno o Čileu kao državi, ali i o Hrvatima, odnosno o vašoj osobnosti, upornosti i spremnosti da premostite prepreke i suočite se s nedaćama. Pritom uistinu treba uzeti u obzir u kojem su povijesnom periodu Hrvati došli u Čile i koliki su put morali prevaliti. A danas su potomci tih Hrvata u Čileu na veoma važnim pozicijama, i to u svim područjima, ne samo u politici nego i u kulturi, znanosti, sportu… Nema područja u kojem barem jedan potomak Hrvata nije postigao golem uspjeh. Uostalom, sada su Čileanci na izborima izabrali i predsjednika koji ima hrvatske korijene, on je unuk Hrvata koji su došli u Čile.
Novoizabrani čileanski predsjednik Gabriel Borić izazvao je veliki interes hrvatske javnosti s obzirom na svoje korijene, ali i političku orijentaciju. Kako vi komentirate izbor Čileanca i očitu želju za promjenama?
Gabrijel Borić veoma je mlad, tek je prije nekoliko dana napunio 36 godina, i smatram da zapravo predstavlja promjene koje su Čileu potrebne. Čileansko društvo suočava se s teškim socijalnim temama te je u potrazi za većom solidarnošću i inkluzivnošću. Borić se istaknuo još prije desetak godina kada je predvodio studentske prosvjede u Čileu, a potom i svojim radom u Parlamentu te predstavlja baš ono što Čile traži. On predstavlja jednu novu generaciju i ne iznenađuje me što mu je narod odlučio dati priliku. Čile je takva zemlja da je s jedne strane poprilično konzervativna, ali ima i tu neku svoju avangardnu stranu pa će tako bez problema izabrati za predsjednika izrazito mladu osobu ili ženu. Definitivno će sada situacija u zemlji biti drukčija od one na koju su se Čileanci navikli.
Očekujete li i velike ekonomske promjene s obzirom na to da se upravo za njih Borić kao predvodnik ljevice zalaže?
Da, najavio je i neke ekonomske promjene, ponajprije se zalaže sa solidarniji ekonomski sustav. Ali vjerujem da njegovi potezi neće biti radikalni, nego oprezni i promišljeni.
Znači li to da je Čile konačno spreman raskrstiti s ostavštinom diktatora Augusta Pinocheta, koji je u Čileu vladao od 1973. pa sve do 1990. godine?
Bez dvojbe, mislim da pobjeda Borića na izborima označuje zatvaranje vrata prošlosti te jasno okretanje budućnosti, puno više u skladu s vremenom.
Dakle, može se uskoro očekivati i novi čileanski ustav, s obzirom na to da postojeći potječe još iz doba Pinochetove diktature?
Oformljena je grupa koja radi na izradi nacrta novog ustava i jednom kada budu gotovi, o njemu će se plebiscitarno odlučivati. To isto puno govori o temeljnoj promjeni političkih procesa u Čileu te se daje do znanja da će politika u vremenima koja dolaze biti otvorenija prema javnosti.
Do tih promjena nije došlo preko noći. Kako su na promjene političkih procesa utjecali veliki prosvjedi u Čileu prije nekoliko godina, kada je cijeli svijet pratio krvave scene s čileanskih ulica?
Prosvjedi krajem 2019. godine označili su početak temeljnih promjena u čileanskom društvu. Prije svega utjecali su na način na koji javnost percipira politiku. Stavljen je puno veći naglasak na građansku participaciju te su građani spremniji sudjelovati u javnim raspravama te preispitivati političke odluke. Prije nije postojao taj most koji je povezivao građane i politiku.
S obzirom na vašu diplomatsku karijeru, vi zapravo već dugo ne živite u Čileu, a prije dolaska u Zagreb bili ste čileanski veleposlanik u Irskoj. Jeste li zadovoljni što je Hrvatska od kolovoza prošle godine zemlja u kojoj obnašate dužnost?
Hrvatska je veoma zanimljiva zemlja, nalazi se u regiji koja se također suočava s brojnim promjenama te ih je veoma zanimljivo proučavati. Također, veoma je interesantno promatrati razvitak demokratskog procesa u Hrvatskoj jer ima, kao što sam rekao, veoma sličnu dinamiku kao i Čile. U konačnici, posebna je ta veza Hrvatske i Čilea, jer ja u Hrvatskoj predstavljam Čileance, a samim time i sve tamošnje potomke Hrvata. To je velika odgovornost! I u konačnici, moram reći da sam sretan što sam ovdje zbog svega što Hrvatska predstavlja, zbog imidža koji ima u inozemstvu, a to je veoma pozitivan i snažan imidž. Hrvatska je zanimljiva u svakom pogledu, od bogatog kulturnog naslijeđa i prirodnih ljepota do sportskih uspjeha.
Dakle, Hrvatska je ispunila vaša očekivanja?
Nadmašila ih je! Uistinu to govorim iskreno jer, iako su me svojom ljepotom oduševili, primjerice, Dubrovnik i Split, ono na što najviše mislim kada to kažem jest ljudski faktor. To je nešto što nisam mogao vidjeti na fotografijama, no Hrvati su me oduševili. Ljudi su uvijek ono što me najviše zanima u nekoj zemlji.
Jesu li velike kulturološke razlike između Hrvata i Čileanaca?
Mislim da nisu. Mislim da su mladi u Čileu i mladi u Hrvatskoj zapravo prilično slični. Postoji ta neka slična energija. Također, i Hrvatskoj i Čileu jako su važni more i obala, ljudi poštuju strance i važna im je obitelj.
Koji su vaši planovi u Hrvatskoj?
Cilj mi je, prije svega, još više produbiti važnost odnosa između Hrvatske i Čilea. Na meni je da istražim u kojim se sve aspektima može postići suradnja između dviju zemalja. Dakle, treba definirati koje su glavne multilateralne teme ovih dviju država i gdje su im zajednički interesi. Osim gospodarske suradnje, koja je veoma važna, zanima me i hrvatska znanost te visoko obrazovanje kao i mogućnost sveučilišnih razmjena. Također, još jedna važna tema kojoj se planiram posvetiti je prevencija prirodnih katastrofa. Hrvatsku je nedavno, nažalost, pogodilo nekoliko potresa, a poznato je da je Čile zemlja u kojoj su potresi praktički svakodnevica. Stoga mislim da, s obzirom na čileansko iskustvo s potresima, tu postoji prostor za ostvarivanje suradnje i učenje.
