Duboko u drugoj polovini izbornog mandata jasno je kako jasnih i čvrstih koalicija nema ni na jednoj razini vlasti.
Početna ideja o uspostavi koalicija, koje bi se po vertikali spuštale od državne do županijske razine, pokazala se nerealnom već u prvim mjesecima nakon izbora 2018., a kasniji razvoj situacije pokazao je da gotovo ni jedan koalicijski eksperiment nije uspio potrajati, piše Večernji list BiH.
Nema većine
Nakon općih izbora bilo je jasno da su pobjednici izbora u svojim narodima – HDZ BiH, SDA i SNSD. Nakon dugotrajnih pregovora ove tri stranke uspostavile su državnu vlast, uz pomoć svojih koalicijskih partnera.
Naime, zbog potrebnog broja ruku u Parlamentarnoj skupštini BiH, ali i želje za što većim nacionalnim legitimitetom, sve tri stranke u vlast su “uvele” i svoje nacionalne koalicijske partnere. HDZ je ostao dosljedan nastupu u okviru HNS-a, SDA je uz sebe vezao SBB i DF, a SNSD svoje tradicionalne koalicijske partnere – DNS, SP i US te NDP Dragana Čavića. Nije dugo potrajala suradnja u ovako koncipiranoj državnoj vlasti, a osim nesuglasja među trima vodećim nacionalnim strankama, probleme su počeli stvarati i izlasci iz vlasti manjih stranaka, poput SBB-a i DNS-a, te podjele unutar nekih od njih, kao što je Socijalistička partija.
Danas je jasno da nema parlamentarne većine na državnoj razini, a postojeće Vijeće ministara opstaje samo zbog činjenice da nije moguć dogovor o uspostavi novog. Mnogi se slažu kako je najveći udarac vladajućoj koaliciji na državnoj razini zadao SDA zakulisnim izborom članova Središnjeg izbornog povjerenstva BiH.
Kad su u pitanju entiteti, u Republici Srpskoj vlast je mnogo stabilnija. Unatoč razlazu SNSD-a i DNS-a te podjelama u DNS-u (prvo uspostavom DEMOS-a, a onda i izlaskom nekoliko zastupnika iz stranke) i SP-u (osnivanje SPS-a), Milorad Dodik uspijeva očuvati većinu u Narodnoj skupštini RS-a. Oporba se suočava s podjelama i unutar sebe, tako da opstanak Vlade koju vodi Radovan Višković nije upitna.
Šarenilo u županijama
Na federalnoj razini najstabilnijim se čini odnos SDA i HDZ-a, iako ove dvije stranke još nemaju dogovor o ključnim pitanjima, kao što je reforma Izbornog zakona, a vezano s tim i uspostava nove izvršne vlasti u kojoj bi, opet, ove dvije stranke imale ključnu ulogu. Ipak, bez obzira na sve probleme i nesuglasice, federalna Vlada, predvođena kadrovima SDA i HDZ-a, djeluje prilično učinkovito. No, ono što ide prema Parlamentu teško može računati na potporu većine. SBB često djeluje oporbeno, DF nepredvidivo, a u Domu naroda izglasavanje bilo koje odluke ovisi o izaslanicima koji dolaze iz niza manjih stranaka.
Pravo šarenilo vlada na županijskoj razini, gdje se koalicije sklapaju uglavnom od većeg broja stranaka i neovisnih zastupnika, a izuzmu li se Zapadnohercegovačka i Posavska županija u kojima HDZ ima natpolovičnu većinu, gotovo da nema županija u kojima iste stranke čine vlast. Surađuje svatko sa svakim, ovisno o interesu i odnosima u određenoj županiji. •
