„Pravi vojnik ne ratuje jer mrzi one koji su ispred njega, već zato što voli one koji su iza njega, svoju obitelj, dom, Domovinu, vjeru svojih pradjedova“. Upravo takvi bili su i pripadnici Brigade HVO-a „Stjepan Tomašević“ Novi Travnik, postrojbe koja je prvi put postrojena 05. prosinca 1992. godine. Ove godine prvi put obilježavaju obljetnicu osnutka, a nositelj aktivnosti je novotravnička podružnica Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a HB.
Program obilježavanja započeo je misom zadušnicom za poginule, nestale i umrle pripadnike Brigade, te civilne žrtve rata, nastavio svečanim mimohodom s ratnim zastavama postrojbi Brigade ulicama Novog Travnika nakon kojeg su pred Središnjim spomen obilježjem poginulim hrvatskim braniteljima položeni vijenci . Žrtvi poginulih branitelja i stradalih civila poklonili su se pored obitelji poginulih i nestalih i udruga proisteklih iz Domovinskog rata i izaslanici predsjednika Republike Hrvatske ministra obrane RH Davor Kiralj i general Ilija Nakić, potom predstavnici OO HDZ BiH i HDZ 1990 Novog Travnika, izaslastvo HNS-a BiH kao i Oružanih snaga BiH. Na svečanoj akademiji koja je potom održana u Domu kulture o ratnom putu Brigade „Stjepan Tomašević“ govorio je bojnik Drago Skočibušić. „Aktivnosti oko ustroja Brigade krenulo se 20 mjeseci prije njezinog službenog osnivanja, jačanjem svijesti o potrebi organiziranja Hrvata u Novom Travniku, nastavile se ustrojem i naoružanjem te okupljanjem časničkog kadra. I jednog i drugog nam je nedostajalo, ali smo se vođeni ljubavlju prema svojim obiteljima i Domovini uspjeli izboriti najprije s izazovima koje je predstavljala tvornica Braststvo sprječavajući i balvanima odvoz teškog oružja za Hrvatsku. Nakon toga čekao nas je krvavi rat s daleko bronijim pripadnicima Armije R BiH i Muslimanskih oružanih snaga. Cijena koju platili pripadnici Brigade za opstanak svojeg naroda je ogromna. Oko trećine pripadnika Brigade je poginulo ili ranjeno“, kazao je Skočibušić te pročitao imena i nadimke pripadnika postrojbe koji su se isticali svojom hrabrošću. Emotivno spominjenje najhrabriji poginulih pripadnika bio je uvod u još emotivnije obraćanje Stjepa Duje, člana obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. U samo četiri mjeseca Dujo je izgubio dva brata Franju i Dragu, jedan je poginuo na ratištu, a drugi nesretnim slučajem, ali oba su stradala od oružja. Dujo je prvi put govorio o svojoj obiteljskoj tragediji. „Nikad teži, nikad osobniji govor nisam održao. Srmt moje braće obilježila je moj i život moje obitelji. Franjo i Drago bili su moji uzori, mojim roditeljima smisao života. Njihovom smrću iako ne fizički umro je i moj otac, a majka što je ona podnijela ne usudim se ni pomisliti. Naše majke naši su istinski heroji, a moja priča jedna od mnogih koje imaju obitelji poginulih branitelja“, kazao je Dujo koji je braći obećao da će uraditi za života puno stvari na dobrobit mjesta u kojemu živi i svoje Domovine zbog kojih će biti ponosni na njega.
Od uzvanika okupljenima su se obratili general Ilija Nakić, jedan od zapovjednika Zbornog područja Vitez i Lidija Bradara, predsjednica Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. „Brigada Stjepan Tomašević iznjedrila je brojne heroje i vitezove ali i časnike koji su obnašali dužnosti u ZP Vitez i Glavnom stožeru HVO-a. Novi Travnik bio je važan prostor, a u njegovoj obrani vodila ih je ljubav prema svome narodu i Domovini BiH ali i Hrvatskoj za čiju smo obranu mi s ovih prostora dali puno“, istaknuo je general Nakić. O Brigadi i stradanju njezinih najboljih sinova govorila je i Lidija Bradara, predsjednica Kluba Hrvata u Domu naroda PS BiH. „Sve su priče o ustroju naših brigada HVO-a, od Lepeničke preko Lašvanske do Vrbaske regije iste. Žrtva naših branitelja nije i ne smije biti zaboravljena jer ona je utkana u našu budućnost“, poručila je Bradara. U glazbenom dijelu programa svečane akademije nastupile su članice vokalnog sastava Ad libitum.
Kroz Brigadu HVO-a „Stjepan Tomašević“ prošlo je oko tri tisuće pripadnika. Među njima bilo je oko 200 Srba, a imali su u svojim redovima i Crnogorce, Slovake tako da je novotravnička brigada HVO-a bila istinsku multietnička postrojba čiji su se pripadnici borili za opstojnost ne samo Hrvata već svih koji su u HVO-u vidjeli snagu za obranu ovih prostora od agresora. Cijena ostanka koju su platili Novotravničani je iznimno visoka. 218 branitelja, pripadnika Brigade „Stjepan Tomašević“ poginulo je u Domovinskom ratu, 556 pripadnika je ranjeno, 200 je oboljelo. Teško su stradali i civili, 55 ih je poginulo, 190 ranjeno , a četiri su nestala. Djeca su u Novom Travniku posebno stradala, poginulo ih je 12-oro. Najmlađa žrtva snajperista Armije R BiH bile je petmjesečna beba Andrea Jurčević. Pod kontrolom HVO-a u jeku najžešćih napada Armije R BiH bilo je tek 11 posto teritorija ove općine. Armija R BiH etnički je od Hrvata i Srba očistila 23 naselja od kojih su 14 bila čisto hrvatska. Prognano je oko pet tisuća Hrvata, uništenio je oko dvije tisuće stambenih i gospodarskih objekata u vlasništvu Hrvata, svi katolički vjerski objekti na teritoriju kojeg je nadzirala Armija R BiH su potpuno ili dobrim dijelom uništeni. Ratni put pripadnici Brigade „Stjepan Tomašević“ nakon obrane Novog Travnika nastavili su na ratištima diljem BiH dajući svoj doprinos prestanku rata u BiH.
