U nastavku glavnog pretresa na Sudu BiH u predmetu koji se vodi protiv Mile Puljića, obrana je izvela dva svjedoka koji su bili u Drugoj bojnoj u satniji u Vrapčićima cijelo vrijeme, do 30. lipnja 1993. godine, kada su zarobljeni od pripadnika Armije BiH zajedno s Bošnjacima koji su bili pripadnici satnije HVO-a, a nakon toga su se nalazili u logoru u IV osnovnoj školi do kraja 1993., odnosno do početka 1994. godine, piše Večernji list BiH.
Svjedoci Mario Škobić i Željko Mikulić saslušavani su na okolnosti udruženog zločinačkog poduhvata, točnije o događajima iz svibnja 1993. i njihovog zarobljavanja i odvođenja u logor 30. lipnja 1993. godine.
Svjedoci su također saslušavani i na okolnosti zajedničkih djelovanja Armije BiH i HVO-a u sukobu sa snagama Srba u 1992. godini. Mario Škobić je kazao kako je u rujnu 1991. godine stupio u postrojbe HVO-a, u vrijeme kada su rezervisti iz Srbije i Crne Gore zaposjeli Mostar i Vrapčiće u kojima su bili smješteni u kućama lokalnih Srba. Škobić je također na upit odvjetnice Senke Nožice o nacionalnom sastavu postrojbe HVO-a odgovorio kako su u tu postrojbu bili uključeni i Bošnjaci. Do 30. 6. 1993. godine zajedno su bili i Hrvati i Bošnjaci, kazao je Škobić. On je također opisao detaljno što se zbilo 19. lipnja 1992., što je u mnogome utjecalo na buduće odnose između Bošnjaka i Hrvata. Naime, prema njegovim riječima, tada je iz smjera Nevesinja, Gacka i drugih sela u istočnoj Hercegovini u Vrapčiće stiglo oko 500 Bošnjaka protjeranih od srpske vojske. Tada nas je posjetio i Mile Puljić i kazao nam da moramo zaštititi sve stanovništvo i susjede bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Međutim, on je kazao kako su izbjeglice koje su u Vrapčiće stigle s prostora istočne Hercegovine bile drugačije po naravi i ponašanju u odnosu na susjede Bošnjake s kojima su živjeli. Bili su ekstremni, dodao je on. Škobić je također detaljno opisao događaje koji su se dogodili u noći 30. lipnja 1993. Te noći sam mislio da su nas Srbi napali jer smo štitili položaj prema njima, međutim, ostao sam zatečen kada sam u gluhu noć čuo pokliče Allahu ekber. Tada sam odveden u kuću Staje Ćorića u Vrapčićima, gdje sam zatekao još 16 pripadnika HVO-a. Nakon toga su nas odveli u vojni logor u Mostar u IV Osnovnu školu, koja je danas Općinski sud, i tu su nas zatvorili, a u međuvremenu je dovedeno još 129 pripadnika HVO-a, kazao je Škobić. Radili smo najteže poslove na prvoj liniji jer su nas prisilno vodili na te radove gdje je poginulo i nekoliko logoraša, između ostalih Antonio Buntić, Stojan Škobić, Filip Rajić...
No, svakako najvažniji dio svjedočenja odnosio se na borbenu odgovornost II bojne, a koja se protezala od Carinskog mosta prema Vrapčićima, a ne u Šantićevoj ulici, kako je to pokušalo dokazivati tužiteljstvo u svom dokaznom postupku. Škobić je kazao da je u logoru u IV osnovnoj školi boravio do 24. prosinca 1993. godine kada je odlučio pobjeći i tako potražiti spas, što je i učinio. Svjedok Željko Mikulić je također svjedočio o događajima iz svibnja 1993. i njihovom zarobljavanju i odvođenju u logor 30. lipnja 1993. godine. On je također bio zatočen u IV Osnovnoj školi, nekoliko puta premlaćivan. Bio je pripadnik I i II bojne, a na upit o zoni odgovornosti II bojne Mikulić je kategorički kazao da nikada zapovjedna odgovornost II boje nije bila u Šantićevoj ulici. On je kazao da su svi mostovi na Neretvi bili porušeni, osim Starog mosta, te da su postojala dva improvizirana mosta između dvije obale. Iduće ročište zakazano je za 13. rujna, kada će obrana izvesti nove svjedoke.
