Djeca do pete godine života već imaju razvijeno samopouzdanje, koje se može uspoređivati s onim kod odraslih osoba.
S obzirom na to da samopouzdanje ostaje relativno stabilno tijekom cijelog života, vrlo je važno da ga djeca izgrade već u ranoj dobi, piše 24sata.hr.
- Samopouzdanje se odnosi na uvjerenje da probleme pred kojima se nađemo možemo rješavati na način koji je uspješan i po svom ishodu dobar za nas ali i za druge – objašnjava prof. Sanja Jusufbegović, klinička psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
Roditelji imaju presudan utjecaj na dječje samopouzdanje. Sigurnost koju dijete dobiva izravno ovisi o načinu na koji roditelji odgovaraju na njegove potrebe. Vrlo je važno da roditelji nađu optimalnu granicu između strogosti i popustljivosti.
- Zbog brojnih loših posljedica autoritarnog ponašanja, važno je da nikada ne vrednujemo ili kritiziramo dijete samo, nego ispravljamo samo neka njegova ponašanja. U protivnom uz puno kritiziranja ugrožavamo sliku koje dijete ima o sebi kao i njegovo bazično samopoštovanje - kaže psihologinja.
S druge strane, kada su roditelji previše popustljivi prema djetetu ono često nauči izbjegavati odgovornost i za svoje propuste kriviti druge. Ovo se kasnije može pretvoriti u stav da je život nepošten i da drugi uvijek prolaze mnogo bolje.
- Ako se dijete stalno povodi za nagradama ili vanjskim priznanjima, izgradit će krhko samopouzdanje koje će se urušiti pred prvim preprekama. U praksi to nerijetko dovodi do izbjegavanja ili propuštanja dobrih prilika, u težim slučajevima prestanka polaženja škole ili aktivnosti koje je ranije voljelo - kaže Sanja Jusufbegović.
Također je loše pred djecu stavljati previsoka očekivanja ili ih opterećivati s roditeljskim strahovima i nesigurnostima. Psihologinja napominje da očekivanja i zadaci koji se stavljaju pred dijete uvijek trebaju biti nešto teži od onoga što dijete trenutačno može, no također ne smiju biti previše lagani. To zapravo znači dobro pratiti dijete u njegovim mogućnostima. Roditelji ne bi smjeli izvršavati zadatke svoje djece, koja ona mogu napraviti i sama.
- Poruka koja se time šalje djetetu na nesvjesnoj razini jest da nije dovoljno sposobno to uraditi samo, to jest da ono što čini samo nije dovoljno dobro i da ga je potrebno ispravljati. Pri tome zaboravljamo da su pokušaji i pogreške dobar način učenja, barem u dječjoj dobi - kaže Jusufbegović.
Psihologinja dodaje da su dječja pitanja, pokušaji i pogreške, različita iskustva kroz igru, aktivnosti u vrtiću, školi i slobodnim aktivnostima, način na koji djeca slažu svoju sliku o sebi i svijetu, stoga im strpljivim sudjelovanjima i odgovaranjem treba pomoći da je izgrade. Važan dio izgradnje dječjeg samopouzdanja jest prelaženje prepreka u školi i ostalim aktivnostima. Pri tome je važno naučiti dijete da se ne fokusira samo na ciljeve i rezultate svog rada, već na cijeli proces.
- Ako se rukovodimo samo rezultatom, dobivamo djecu koja su uspješna, ali ne uživaju u onome što rade, što dugoročno gledajući otvara mnoga druga pitanja. U kliničkoj praksi susrećemo mnogo djece koja su uspješna ili štoviše vrlo uspješna u školi, ali jasno govore kako ne vole školu – objasnila je Jusufbegović.
Ovdje su važni i kriteriji prema kojima roditelji procjenjuju uspjeh svoje djece. Tako neki roditelji smatraju da su jedini pokazatelji uspjeha visoke ocjene u školi. Dobra ocjena za njih nije mjerilo uspjeha jer sami nemaju dovoljno samopouzdanja u to da njihovo dijete može biti uspješno i mimo vanjskih pokazatelja, a to se naravno loše odražava na samopouzdanje djece.
- Važno je upamtiti da školski uspjeh više ovisi o slici koju dijete ima o sebi nego o intelektualnom statusu – zaključuje Jusufbegović.
Temelj za dobar život
Samopouzdanje koje djeca steknu u prvih pet godina pratit će ih tijekom cijelog života i uvelike utjecati na njihovo zdravlje i uspjeh u budućoj karijeri.
Virtualni svijet može biti štetan
Samopouzdanje koje djeca steknu komunikacijom na društvenim mrežama uvelike se razlikuje od onog koje je potrebno za uspjeh u stvarnom životu.
