Boričevac, mjesto smješteno u ličkom Pounju, odnosno istočnom dijelu Like u općini Donji Lapac, neposredno uz državnu granicu Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, simbol je stradanja Hrvata u Drugom svjetskom ratu, a danas je gotovo pusto. Najbliže susjedno selo mu je Gornji Lapac, dok je općinsko središte Donji Lapac udaljeno nekoliko kilometara na zapadu. Sjeverno je i manji zaselak Mišljenovac. Najbliže naselje u susjednoj Bosni i Hercegovini je Kulen Vakuf.
Živi tek 17 žitelja
U Boričevcu je do 1941. živjelo oko 2000 žitelja s okolnim selima. Danas je u tom mjestu tek njih 17. U vrijeme ustanka 1941. Hrvati su s ovoga područja protjerani, piše Večernji list BiH. Spas su potražili u Kulen Vakufu u Bosni i Hercegovini jer se Boričevac nalazi uz samu granicu s BiH. Stanovništvo koje je u ljeto 1. i 2. kolovoza 1941. ostalo u selu ubijeno je, među njima 11 staraca, 44 žene i djece. Mjesna crkva i sve kuće bile su opljačkane i spaljene. U obližnjem hrvatskom selu Brotnja, nešto prije toga, 27. srpnja 1941., ustanici su ubili 37 Hrvata, a 2. kolovoza 1941. pobunjenici iz Srba i Lapca te okolnih sela uz poklike "kralju Petru i otadžbini" opljačkali su Boričevac i poubijali preostalih 10 do 15 starijih Boričevljana koji nisu mogli pobjeći do 15 kilometara udaljena Kulen Vakufa.
Poslije rata stanovništvu ovih prostora nije bio dopušten povratak. Danas je u Boričevcu izgrađena nova crkva, podignuto spomen-obilježje za stradale 1941. godine te ostaje nada da će se mještani vratiti na svoja ognjišta. Svake godine 27. srpnja žrtvoslovne udruge organiziraju komemorativni skup za žrtve sela Boričevca i okolnih mjesta kako bi hrvatsku javnost podsjetili na događaje iz 1941. godine, kad su žitelji toga kraja bili ubijani, bacani u jame i protjerivani iz domova koji su im opljačkani i spaljeni.
U župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije služi se misa za žrtve Boričevca, posebno za one iz roda Ivezića na obljetnicu njihova stradanja.
Počinitelji toga zločina bili su lokalni četnički odredi uz suradnju i potporu komunista iz susjedstva. Osim hrvatskih katoličkih obitelji, stradali su i brojni članovi obitelji islamske vjeroispovijesti koji su živjeli s druge strane sadašnje državne granice među RH i BiH.
Preživjeli stanovnici Boričevca raseljeni su i bio im je desetljećima zabranjen povratak. Djeca iz hrvatskih obitelji iz sela i okolice bila su među prvim ratnim izbjeglicama i siročadima Drugoga svjetskog rata na hrvatskom području.
Na komemoraciji žrtvama sela Boričevca i okolnih mjesta ističe se kako se svake godine desetak kilometara od Boričevca, u Srbu, održava događaj na kojem se "zapravo, slave ubojice stanovnika Boričevca".
Stanovnici župe Boričevac 31. srpnja 1941. u tri sata ujutro, doznavši da im se sprema pokolj, kolektivno su izbjegli u Kulen Vakuf, njih oko 2500. Stigli su u Kulen Vakuf oko osam sati ujutro. Oni koji su ostali u selu, mahom starci, pobijeni su 27. srpnja 1941. godine.
Župnik u Boričevcu Vladimir Stuparić, rođen u Križevcima, izbjegao je smrt otišavši s narodom u Kulen Vakuf u kojem su ustanici mjesec i pol dana kasnije napravili veliki pokolj muslimana i katolika Boričevca koje su tamo zatekli. Premda je župnik Stuparić izbjegao smrt i u Boričevcu i u Kulen Vakufu, za razliku od župnika Drvara, Krnjueuše i Bosanskog Grahova, smrt ga je dosegnula dvije godine poslije od partizana u Sincu, Gacka dolina. Imao je 32 godine kada je ubijen. Ubijen je, rekli smo, od partizana, tako da je najprije morao sam sebi iskopati grob pa je kraj njega i strijeljan.
Nekad 2500 župljana
Župa Boričevac nalazila se prije Drugoga svjetskoga rata na cesti Gornji Lapac – Kulen Vakuf. Župa se sastojala od četiriju sela u kojima je živjelo 450 hrvatskih katoličkih obitelji s oko 2500 župljana. Župa je pripadala Senjsko-modruškoj biskupiji, a administrativno Bosanskopetrovskom kotaru. Stanovništvo se bavilo uglavnom stočarstvom i zemljoradnjom, a budući da se u to vrijeme gradila Unska pruga, mnogi su na razne načine bili uključeni u poslove oko gradnje, ali i izloženi raznim političkim i ideološkim utjecajima koji su dolazili preko osoblja na pruzi, zapisano je u povijesnim izvorima. •
