Konjogojstvo u Sanskome Mostu stoljetna je tradicija, koja se i danas njeguje. Nekad nezaobilazni u poljoprivredi i za transport ljudi i roba, danas se konji uglavnom uzgajaju za konjički sport, piše Večernji list BiH.
Nije bio luksuz
A svega ovoga u sanskome klubu Potkovica ne bi bilo bez velikih zaljubljenika u ove životinje. Zaprežna kola, s jednim ili parom konja koji ih vuku, na selu je nekad imala skoro svaka kuća. Danas je takvo što vrlo rijetko. Idriz Bašić iz Sanskoga Mosta uz konje je odrastao. – To prije nije bio luksuz. Od konja se živjelo. Služili su za oranje, brananje, sjetvu. Bila su to zaprežna grla, nije bilo puno punokrvaca, a održavali smo ovdje i utrke - kaže Idriz Bašić iz Konjičkoga kluba Potkovica. Zahvaljujući Idrizu, ali i ostalim entuzijastima, Sanski Most je u samome vrhu ovoga sporta. Sezona natjecanja otvorena je, a zatvara se krajem listopada. – Sad imamo ovdje u Sani u stajama 12-13 konja. Najjači konjički sport je u Sanskome Mostu. Ova grla pobjeđuju, ali ostvaruju i druga i treća mjesta - dodaje Idriz. Nazif Merdanović, također član KK Potkovica u Sanskome Mostu, kaže kako je uzgoj konja ljubav koje se čovjek teško odriče. - Otac nam se godinama bavio konjogojstvom pa se zbog starosti povukao, ali je to naslijedio moj mlađi brat Nedžad koji ovdje ima jedno grlo Origami, a ima i jednoga dvogoca koji trenira u Mađarskoj - kaže Nazif. Dodao je kako je najteže nabaviti kvalitetno grlo. – Ti možeš dati za konja 20-30 tisuća eura, dođe tu, ne može napraviti ništa. Netko s manje novca zna naći grlo koje pokaže vrlo dobre rezultate. Brat je lani uvezao Origamija iz Mađarske. Šest mu je godina, zadovoljni smo. Lani je imao pet startova, dvije pobjede, tri druga mjesta. Konju se treba posvetiti. Rano ujutro ga treba nahraniti, izvesti, pustiti da se istrči, pregledati je li sve u redu, uvečer ga nahraniti i očistiti. Konj je zahtjevan, a i košta i moraš mu posvetiti puno vremena - objašnjava. Kad je zima i snijeg, hladno, tad jašu usred dana, a ljeti ujutro u pet sati, dok ne ugrije.
Kako se ponašaš...
Da budućnost konjičkoga sporta ovdje nije upitna, jamči i pomladak u klubu. Najmlađi član Ajdin Hodžić prvi susret s konjima imao je zahvaljujući susjedu Idrizu Bašiću. – Kako se ti ponašaš prema konju, on ti isto vraća. Idriz Bašić jednog je konja prodao u Srbiju, a uvezao ga 2000. Windows Cenz grlo je koje vjerojatno više nikad neće doći na Balkan. Kod Idriza je bio 18 godina. Od svoje pete do 18. s njim sam odrastao. Kad smo ga vozili u prikolici za Srbiju, plače on, plačem ja. To je velika ljubav koju je zaslužio i pružao nam - kaže Ajdin. Unatoč odlascima, skupim grlima, u Sanskome Mostu konjički sport nastavlja galop u budućnost. Uz veća ulaganja u infrastrukturu mogao bi biti i dio turističke ponude.•
