Kod raseljenih osoba i izbjeglica na prostoru BiH još je vrlo izraženo zanimanje za povratkom, tako da se oko 42.000 obitelji želi vratiti na svoje prijeratno prebivalište. Analitičkim praćenjem procesa obnove i povratka, došlo se do saznanja da uslijed visokog stupnja oštećenosti preostalog neobnovljenog stambenog fonda, prosječni troškovi po saniranoj stambenoj jedinici iz godine u godinu rastu, piše Večernji list BiH. Vlada FBiH će kroz tekući i kapitalni transfer, utvrđen proračunom FBiH za 2016., Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica izdvajati sredstva u ukupnom iznosu od 23,000.000 KM i to: “Tekući transferi pojedincima - Transfer za raseljene osobe i povratnike”, sredstva u iznosu od 16,500.000 KM; “Tekući transferi pojedincima - Tekući transferi za programe povratka u RS”, sredstva u iznosu od 3,000.000 KM; “Tekući transferi pojedincima - Tekući transfer za zajedničke međuentitetske i općinske projekte i projekte s nevladinim organizacijama”, sredstva u iznosu od 2,000.000 KM.
Trajna stambena rješenja
Očekivani izvori financiranja za realizaciju programa u ovoj godini usmjereni su u nekoliko pravaca. Podsjetimo, Regionalni stambeni program za BiH (RSP) osmišljen je 2011. godine, u cilju iznalaženja trajnih stambenih rješenja za najugroženije izbjeglice.
Navedeni program je prvi put predstavljen na Međunarodnoj donatorskoj konferenciji, održanoj u travnju 2012. godine u Sarajevu. Prikupljenim sredstvima upravlja Razvojna banka Vijeća Europe (CEB). Predviđeni vremenski okvir za provedbu procijenjen je na 5 godina od zaključivanja sporazuma. Cilj RSP-a je obuhvatiti blizu 27.000 kućanstava, a procijenjeni troškovi programa iznose oko 584 milijuna eura tijekom petogodišnjeg razdoblja. Program čine četiri državna stambena projekta u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, kroz nekoliko podprojekata tijekom petogodišnjeg razdoblja. Na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica je provoditelj programa za stambena rješenja (kuće, stanovi u zgradama, smještaj u gerijatrijskim centrima).
Planirano je da se u okviru državnog stambenog programa za BiH pomogne 5400 kućanstava (od čega 1800 hrvatske nacionalnosti, 1800 srpske nacionalnosti i 1800 bošnjačke nacionalnosti) ili 14.000 pojedinaca iz skupine najugroženijih izbjeglica, povratnika ili interno raseljenih osoba.
Procijenjeni troškovi programa iznose više od 101 milijun eura, od čega će 85 posto biti osigurano iz donatorskih sredstava (85,9 milijuna eura), a 15 posto iz nacionalnih izvora (15,2 milijuna eura). Za projekt Saudijskog fonda raspoloživa sredstva su 15,000.000 US dolara. Ova sredstva se dijele na entitete i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine.
Zatvaranje kolektivnih centara
Federalno ministarstvo za izbjegle i raseljene osobe procjenjuje da se iz ovih sredstava može obnoviti 900 stambenih jedinica po sustavu “ključ u ruke”, od toga 590 u Federaciji Bosne i Hercegovine i 310 u Republici Srpskoj. Provedba je planirana u razdoblju od 2014. - 2016. godine. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica je u 2015. godini provelo proceduru za rekonstrukciju 78 individualnih stambenih objekata i predalo ključeve korisnicima u općinama: Višegrad, Rudo, Rogatica, Čajniče, Han Pijesak, Sokolac, Pale, Bugojno i Novi Travnik. Također je nastavljen odabir korisnika za drugu fazu i izvršen obilazak u općinama: Foča (5), Goražde (10), Šamac (5), Vukosavlje (5), Orašje (1), Stolac (11), Čapljina (6) i Domaljevac-Šamac (5). Provedena je procedura odabira korisnika za II. val za 97 potencijalnih korisnika, a također je provedena i procedura za projektiranje: Foča 5, Orašje 1, Goražde 10, Odžak 11, Šamac 4, Domaljevac-Šamac 5, Vukosavlje 5, Žepče 9, Donji Vakuf 5, Gornji Vakuf 13, Jajce 5, Kreševo 1, Travnik 12 i Vitez 11. Planirano je da u 2016. godini budu izabrani svi korisnici projekta. Provedba projekta rezultirat će zatvaranjem 121 kolektivnog centra.
U Federaciji Bosne i Hercegovine bit će zatvoreno 80 posto od ukupnog broja kolektivnih centara. Procijenjeno je da ukupni trošak projekta iznosi 84 milijuna eura, od čega se 57,500.000 eura traži od CEB-a u vidu zajma kojim bi se pokrilo 68 posto ukupnih troškova.
