Upočetku, kao i većini od nas, bila je to samo još jedna od nepoznatih infekcija koje svako malo pogode Aziju. Uskoro, prijetnja se približila, ali i dalje je bila nekako daleka, apstraktna i možda, pomišljala je Puljanka Morena Andačić, malo medijski prenapuhana.
Čak i kad je koronavirus u studenom pokucao na vrata njene obitelji, simptomi su nalikovali jačoj prehladi, možda gripi. Suprug ih je prvi dobio; bol u zglobovima, glavobolja, trodnevna temperatura do najviše 37,5 stupnjeva, zimica i lagana vrtoglavica kad bi ustajao iz kreveta.
Čulo mirisa i okusa izgubio je tek peti, šesti dan, a oporavak je brzo počeo i nakon dva tjedna bio je spreman za povratak na posao. Suprug je u koroni bio izoliran u sobi s vlastitom kupaonicom, ali nije vrijedilo. Nju je temperatura, ne viša od 37,2, uhvatila šest dana poslije njega. Pojavljivala se navečer, a potrajala je svega dva, tri dana. Izgubila je i njuh, ali sve skupa brzo je prošlo. Andačićevi bi se tih dana lako složili: korona nije ništa gora od obične gripe... Ali, zakratko.
Ni udahnuti ni do kraja izdahnuti
– Otprilike 12. ili 13. od potvrde da imam koronu javilo se suho, podražajno kašljucanje. Kad su mi 17. studenog navečer javili da je moja karantena završila, jedva sam dočekala i drugo jutro krenula u dugu šetnju uz more. Hodala sam nekoliko kilometara kad se kašljanje pretvorilo u napad kašlja, osjećaj da ću se ugušiti. U kući sam kašljala malo manje, ali i dalje nisam mogla ni udahnuti ni do kraja izdahnuti. Užasno i uznemirujuće. Noć je bila košmarna i iduće sam jutro završila na hitnoj. Test je pokazao da sam i dalje pozitivna, a snimak pluća, koja su desetak dana ranije bila čista, da mi se na oba plućna krila pojavila neka sjena. Liječnik je rekao da ne trebam antibiotike jer nemam temperaturu, a preporuka je bila, kao i obično s virusima, topli čajevi, vitamin C, juhe. Prvih dana bilo je užasno, imala sam cijelo vrijeme osjećaj kao da ne udišem svjež zrak nego dim. U zatvorenom mi je bilo bolje, a na kraju se više nisam usuđivala izići ni na terasu da me ne uhvati napad kašlja. U međuvremenu sam shvatila i da ja, koja sam niskotlakašica, odjednom svaki dan imam visok tlak. Stalno sam se osjećala umorno. To me sve držalo punih mjesec dana. Na internetu sam bila našla neke vježbe disanja, krenula to lagano prakticirati i lagano se oporavljala – kaže Morena, koju smo zatekli nakon što je kupila sirup za kašalj, koji nije nestao ni treći mjesec nakon dijagnoze COVID-19.
Kapljice vode poput iglica
Šesnaestogodišnja kći prošla je cijelo vrijeme bez ikakvih simptoma, ali takozvani dugi COVID nije mimoišao ni supruga. Kod njega je mjesec dana od početka infekcije koronavirusom buknula alergijska reakcija na – vodu.
– Jedan dan izletio je iz tuš-kabine gotovo vrišteći od bola, kao da su kapljice iglice. Užasno ga je svrbjelo cijelo tijelo. Na koži se ništa nije vidjelo, dala sam mu Claretin i nakon 15 minuta je prošlo. Mislili samo da je reagirao na gel za tuširanje, promijenili smo ih nekoliko, ali nije pomagalo. Na koncu su nam rekli da je to stvar prejake imunološke reakcije organizma, koju može izazvati i voda. Potrajalo je oko mjesec dana. Nitko nam to nije izrijekom potvrdio, ali korona izaziva svakakve reakcije pa mislimo da je to bio uzrok – kaže Morena.
Suprug je tih dana imao sreću što radi od kuće, a ona sama priznaje da ne zna što bi da je u toj takozvanoj post-COVID fazi morala rano ustajati i ići na posao. Morena se bavi umjetničkom obradom stakla, a u toj je fazi radila minimalno.
Priznajem, u početku sam taj virus olako shvaćala, ali sada, kad sve ovo vidim i nakon što mi je od COVID-19 umro i jedan rođak, a bio je zdrav, jako sam ozbiljna oko korone i mislim da ćemo tek saznati što je to.
