Srđan Janković, jedan od dvojice osumnjičenih za ubojstvo dvogodišnje djevojčice Danke Ilić iz Srbije, tijekom istrage saslušan je četiri puta. Jednom u policiji i tri puta u Višem javnom tužiteljstvu. Njegov iskaz nalazi se na osam stranica optužnice koja ga tereti za ubojstvo djevojčice zajedno s kolegom Dejanom Dragijevićem, no ona još nije potvrđena. Janković, inače zaposlenik Vodovoda u Boru, ispričao je da je kobnog 26. ožujka u Banjskom Polju s Dragijevićem došao po šaht. - Stigli smo oko 13.20 sati, a posao smo završili za pola sata. Izašli smo na glavnu ulicu i nastavili uzbrdo do jedne napuštene kuće. Zaustavio sam vozilo i izašli smo obaviti nuždu. Nismo nikoga ni vidjeli ni čuli - rekao je Janković na ispitivanju u policiji, a njegov iskaz objavio je srbijanski Blic.
Krenuli su u rikverc kako bi se okrenuli, a onda mu je Dejan rekao da su udarili u nešto. Dragijević je izašao iz automobila. - Vidio sam da otvara zadnja desna vrata i da preko alata ubacuje dijete koje je bilo bez svijesti, no micalo je ruke, a onda je sjeo u auto i rekao mi da vozim. Vidio sam da je djevojčica, duže kose i obučena u maslinasto zelenu jaknu i roze hlače. Pitao sam Dejana što da radim, a on je rekao: "Ona je već gotova, smislit ćemo nešto, da je negdje bacimo" - ispričao je Janković. Tada je Dragijević izašao iz automobila, a kad se Janković okrenuo, vidio je ruke oko djetetovog vrata i da je gornji dio tijela djevojčice podignut desetak centimetara s alata na koji je bilo položeno. Nastavili su potom voziti, a vozač jednog bijelog automobila pitao ih je jesu li vidjeli neko dijete, a oni su odgovorili da nisu.
- Kad smo došli do deponija, Dejan mi je rekao da stanem. Prošetao se po deponiju, a onda mi je rekao da uzmem djevojčicu. Lijevu ruku sam prebacio ispod gornjeg dijela tijela djeteta, a desnu ispod donjeg. Više nije davala znakove života. Dejan je išao ispred mene i rukom mi pokazao gdje da je ostavim. Gledao je da netko ne naiđe - ispričao je Janković. Prišao je hrpi smeća i tijelo djevojčice spustio među njega, nakon čega su otišli u kompaniju. Kasnije je s direktorom otišao u Banjsko Polje tražiti djevojčicu koja je nestala, iako je, kako je rekao, znao što se s njom dogodilo.
Kada je idućeg dana s Dragijevićem išao istim vozilom po radnom nalogu u Banjsko Polje, on mu je rekao da moraju ukloniti tijelo djevojčice s deponija. - Rekao sam mu da ne smijemo jer ima previše policije - kazao je. Dragijević mu je 28. ožujka rekao da je on to "riješio". - Pitao sam ga gdje je sklonio tijelo, no on je rekao da to nije moja briga. Nisam znao da je dijete ugušeno do trenutka kad mi je to rekao u policijskoj stanici - rekao je Janković u svom iskazu. Istog dana saslušan je u Višem javnom tužiteljstvu u prisustvu odvjetnika gdje je rekao da se želi braniti šutnjom. Ali početkom lipnja predomislio se i ispričao novu verziju događaja, u kojoj je negirao da su udarili djevojčicu, odnosno da su je uopće vidjeli.
- Dejan nije ubio dijete dok je bio sa mnom. Na karti mogu pokazati kretanje službenog automobila koji sam taj dan vozio. Dijete nije postojalo, a ovo za što me se tereti nije točno. U policiji u Boru su me tukli i prijetili mi. To mi je bio najteži trenutak u životu. Ne znam tko me je tukao, imao sam kapuljaču na glavi. U policiji sam priznao da sam izvršio ubojstvo jer sam bio na granici smrti - zaključio je Janković svoju obranu. Odgovarajući na pitanja tužitelja zašto nije ranije svom odvjetniku rekao da su ga tukli, kazao je da nije znao za sebe, ali i da se ne sjeća da je odvjetnik bio prisutan.
Podsjetimo, dvogodišnja Danka Ilić nestala je 26. ožujka dok je s majkom bila u Banjskom Polju u vikendici. Uslijedila je velika potraga, a nakon deset dana uhićena su dvojica radnika Vodovoda, Dejan Dragijević i Srđan Janković, za koje se sumnja da su je udarili službenim vozilom, tijelo stavili u vozilo i odvezli ga na deponij. Tijelo djevojčice do danas nije pronađeno.
