- Kada ne bih imao njih, vjerojatno bih i ja sa svojom obitelji, kao i brojni naši sugrađani, bolji život potražio u Njemačkoj - govori Ivan Tadić za ABCportal.info dok u zagrljaju drži šampiona BiH, tornjaka Tinu–Lunu. Pas je to, točnije ženka, koji je na svakoj izložbi u kojoj je sudjelovao osvojio prvo mjesto, a glumio je i u filmu “Hajduk”. No, svi uspjesi koje je ostvario ne znače Ivanu ni približno jednako kao ljubav koju pruža njemu i obitelji.
Razdragani i razigrani
Da je pas čovjekov najbolji prijatelj, ekipa ABCportala uvjerila se na primjeru duvanjske obitelji Tadić. Ivan, suprug i otac troje djece, ljubav prema psima gaji od malih nogu, a isto je usadio i svojoj djeci. Četiri tornjaka i dvoje mladunčadi te šest lovačkih pasa njihova su svakodnevica. Oko tri sata dnevno, bez obzira na vremenske uvjete i druge obveze, Ivan izdvoji za svoje pse. Od njegove kuće udaljeni su oko kilometar, ali ipak, ni hladne zime ni snijeg, ponekad i preko metra visine, ne sprječavaju Ivana da put pročisti i posjeti pse, piše ABCportal.info. - Kada ih izvedem na trčanje, njihova razdraganost i razigranost najbolje dolaze do izražaja. Svu pozornost koju im pružam, uzvrate mi, a osobito se vole igrati s mojom djecom - kaže vidno sretan Ivan, u Tomislavgradu poznatiji po nadimku Petljanija. Prisjećajući se djetinjstva i duvanjskog kraja, prisjeća se Petljanija i priča nam o sudbini tornjaka.
- Kolijevka i srce tornjaka, eto, to je duvanjski kraj, a moram kazati i kupreški i livanjski. Nekada su naša polja bila prepuna stada koja su čuvali upravo tornjaci. Sve manje stočarstva značilo je i manje tornjaka. No, hvala Bogu, ipak smo uspjeli. Izborili smo se, sačuvali ih i njihovu važnost prikazali u pravom svjetlu. Danas su tornjaci međunarodno priznati kao bh.-hrvatska pasmina pa su sve češće tražena vrsta u zemljama poput, između ostalih, Francuske i Češke, čak i Amerike - priča Ivan.
Odbio sve ponude
Odgovara tornjacima podneblje ovih krajeva – priroda i čist zrak, a vole i snijeg. Tornjaci, zbog održavanja i čuvanja za izložbe na koje ih vodi, najčešće jednom godišnje na svijet donesu mladunčad. Iznimno su traženi. Koštaju od 200 do 250 eura, od čega im uglavnom nabavlja hranu. Desetogodišnji sin Ilija tako je već u kategoriji mlađi vodič, u kojoj osvaja nagrade. Ivan je i lovac. Šetnja, priroda, a nakon toga roštilj način su na koji, kaže, problemi nestaju. Pretprošle godine vuk mu je usmrtio jednog lovačkog psa, a prošle dva. Prisjetio se i Bila, najboljeg lovačkog psa kojeg je imao. - Prodao sam ga u Hrvatsku. Nakon toga sve lovačke novine pisale su o uspjesima koje je moj Bil ostvario. Ja sam novac potrošio i više nikada nisam imao psa kao Bila. To mu je, kaže, jedna od većih pouka. Pa je tako odbio sve ponude za svog šampiona Tinu-Lunu. Ipak, ona i još tri tornjaka, dva mladunčeta i šest lovačkih pasa razlog su što je jedna duvanjska obitelj umjesto života na Zapadu ipak izabrala svoj Tomislavgrad, piše ABCportal.info. •
