- Jedva sam mogla stajati, nisam mogla jesti i vidjela sam roditeljima na licima da su izuzetno zabrinuti. Nisam ni sanjala da sam trudna. Da, mjesečnice su mi bile neredovite, ali oduvijek su bile takve. Nisam se udebljala, nisam osjećala sam umor niti sam osjećala čudne pokrete u trbuhu, a trbuh mi je bio ravan. Ni na koji način nisam mogla pomisliti da nosim dijete. Ipak, jer su mi bolovi dolazili u valovima, pristala sam napraviti test na trudnoću, samo da budem sigurna. Bio je negativan, ali bol je sada bila grozna. Rekla sam si: 'Ok, sad stvarno nešto nije u redu. Čak i ako bol prestane i bude mi dobro - i dalje idemo u bolnicu! - ispričala je. 

Putovanje automobilom bilo je užasno, svaki pokret je pogoršavao kontrakcije, a Ally je odteturala u bolnicu, vrišteći od boli.

- Uzeli su mi vitalne podatke, utvrdili su da mi je krvni tlak opasno visok, a broj bijelih krvnih zrnaca povišen - što znači da sam imala infekciju. Liječnik mi je također pregledao trbuh i rekao da osjeća 'malu masu' - nastavlja Ally. Liječnici su Ally rekli da ima bubrežne kamence i odvezali je do ultrazvučne sobe kako bi saznali više.

- Na sonografu sam vidjela da nešto strahovito nije u redu. Odjednom sam se skamenila. Liječnik je rekao da imam neku masu u trbuhu. Odmah sam pomislila: 'Je li to rak? Umirem li?' - zabrinula se.

Ally se pokušavala mentalno pripremiti za najgore kad se soba iznenada napunila medicinskim osobljem. Tada ju je liječnik upitao je li ikada prije bila trudna. Čim je rekla 'ne', on je odgovorio: 'Pa, izgleda da ste trudni oko 38. tjedna. U punom ste trudu. Moramo vas odmah dovesti do sale za porođaj, rodit ćete dijete'.

- Rekli su da imam izuzetno lošu preeklampsiju (stanje u kojem trudnica ima visok krvni tlak, bjelančevine u urinu i oticanje nogu, stopala i ruku), da mi je krvni tlak toliko visok da sam na rubu moždanog udara. Da sam čekala da kasnije dođem u bolnicu, mogla sam umrijeti. Upala sam u potpuni šok. Trbuh mi je bio ravan, kako je mogla biti beba tamo? To mi se vrtjelo po mislima dok su se kontrakcije povećavala - tvrdi.

Bijeda lica i sva u suzama, Ally je hitno ušla u lift. Kako su se vrata zatvarala, stvarnost onoga što se događa nekako je počela sjedati na svoje mjesto.

- Nisam išla na nikakve pretrage niti sam uzimala vitamine. Samo nekoliko dana prije sam skakala ko luda na treningu. Je li to dijete u redu? - pitala se. Liječnici su je uvjeravali da je s djetetom sve u redu, no dijete je bilo smješteno naopako. Ally je hitno morala na carski rez.

- Srećom, mama je cijelo vrijeme bila uz mene. Dok su me hitno operirali, ona je nekako ostala mirna, a ja sam je mogla uhvatiti za ruku u svakom trenutku. U operacijskoj sali sam je pogledala i rekla: 'Ne znam što rade, ali nema šanse da će iz mene izvući dijete!'. Još uvijek sam poricala da mi se sve ovo događa - priča Ally. 

Nekoliko sekundi kasnije nakon neobičnog osjećaja povlačenja, Ally je začula plač.

- Tada je to postalo stvarno. Rodila sam bebu. Još je nisam mogla vidjeti - odveli su je na vaganje i provjeru. Ali postala sam mama. Sve što sam mogla pomisliti bilo je: ‘O moj Bože, jesam li ja to upravo rodila?’. Upitala sam: 'Što je?' i čula sam da sam upravo dobila dječaka. Sin. Još jedan šok. Ovo je bio prvi dječak rođen u našoj obitelji u 43 godine!' - kazala je.

Nova baka Theresa pojurila je snimati fotografije i videozapise i pokazala ih je Ally, koja nije mogla vjerovati da je ovaj širom otvorenih očiju, prekrasni dječak, uistinu njezin. Tada je napokon bio i u njenom naručju.

- Rođen je 23. prosinca, imao je tri kilograma i bilo je nevjerojatno držati ga i ljubiti po prvi put. Pogledala sam dolje i pomislila: 'Sad sam mama. Ova malena mala beba je stvarno moja!'. Inače, volim bebe i djecu i uvijek sam željela biti mama. Bila sam jako uzbuđena što ga imam - oduševljeno će Ally. 

S djetetom na prsima, Ally je kolicima vraćena u svoju sobu kako bi sina upoznala s novim djedom. Dok je Ally čvrsto držala svoju čudo-bebu, vijest se brzo proširila. Dvije Allyine starije sestre, zajedno s ostalom rodbinom, nisu imale pojma što se upravo dogodilo. Zazvonili su telefoni, a poruke su se samo nizale. 

- Jedna od mojih sestara rekla je: 'Sviđa mi se ime Oliver' i rekla sam joj: 'Čekaj, i meni!', pa sam ga počela zvati Oliver da vidim hoće li mu odgovarati i zaključila sam da je savršeno. Njegovo srednje ime je David, po mom ocu. Na Božić, dva dana nakon što se Oliver rodio, vijest je obišla društvene mreže. Moji su prijatelji mislili da je to šala. Moja najbolja prijateljica mi nije vjerovala dok joj nisam poslala slike Olivera i svoju medicinsku narukvicu - ispričala je. Obitelj je kasnije došla s božićnom večerom i darovima, a Ally je uživala u najdivnijem - i najčudnijem - božićnom danu u svom životu.

- Oliver je sada četverogodišnjak, avanturistički tip, pametan i jako zabavan. Učinio me najsretnijom mamom na svijetu, a svaki Božić je poseban baš zbog njega. Držeći ga u naručju tog Božića mi je promijenilo život. Bio je najbolji božićni poklon za koji nisam ni znala da mi treba. Oliver je zaista bio pravo božićno čudo - zaključila je, piše The Sun.