U Kripti franjevačke crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru održana je tribina, na kojoj su govorili članovi organizacije Cenacoloa. Došli su i njihovi roditelji, koji su svjedočili o svojim životnim problemima u borbi protiv ovisnosti koja je ovladala njihovom djecom, javlja Hrvatski Medijski Servis.
Nikica i Anka, su roditelji bivšeg ovisnika, koji je to postao s 13 godina. Oni su to saznali 3 godine kasnije. U početku su pokušali sa svećenicima egzorcistima i psihijatrijskim tretmanima, ali nije uspjelo.To je bio velik problem obitelji, koja je morala utišati strah i stid, te pomoći sinu. Tri godine kasnije odlučili su se za katoličku organizaciju Cenacolo. Njihov sin pripada Cenacolo već 6 godina i potpuno se oporavio. I oni su članovi ove organizacije.
Gospođa Maja je ovisnica postala za vrijeme studija u Zagrebu. Obveze i samostalnost su stvorile u njoj nervozu i osjećaj osamljenosti. Kao krajnji ishod njene ovisnosti je bio trenutak kada je insistirala od roditelja da joj šalju novac za studiranje i učenje, koje je ustvari već odavno bila napustila. Nakon 6 mjeseci, roditelji su saznali da ne studira i uključili ju u organizaciju. Odmah se priviknula na svakodnevnicu Cenacoloa i već nakon 3 dana u njoj, nije imala želju vratiti se ovisnosti.
Za razliku od nje, njezin muž Mladen je pokleknuo. Nakon 3. godine boravka u zajednici, odlučio je izaći. Savjet da promjeni okolinu je zanemario i time se vratio prošlom životu. Par mjeseci kasnije, otišao je na razgovor s časnom majkom Elvirom, koja je upraviteljica zajednice, i prizano joj pokleknuće. Ubrzo se iznova uključio i godinu kasnije, upoznao Maju. Uspijevali su se viđati za vrijeme molitvi i nakon par mjeseci su otkrili Elviri da se žele vjenčati. Sada imaju jednu 2-godišnju djevojčicu i čekaju još jednu.
Predstavila se i tinejdžerka, koja nikad nije bila ovisnica o heroinu, nego cijeli moderni stil života ju je sputavao. Sa 17 godina je započela izlaziti u diskoteke i družiti se s pogrešnim osobama, koje su je podržavale u takvom životu. Nakon mnogo negodovanja i svađa s roditeljima, u 17. godini izbačena je na ulicu. Osjećala se osamljeno i neprihvaćeno, sve dok nije shvatila da ju je otac tražio. On se osjećao krivim za ono što joj se dogodilo. Želio je da zajedno krenu na oporavak u organizaciju.
Pravilo Cenacoloa je da se članovi svojevoljno prijavljuju u ovu zajednicu. Dugo je to odbijala, jer se smatrala boljom i drukčijom od njih. Kada se uključila, uvidjela je mnoge promjene. Primjerice, objasnila je kako se sve djevojke bude u 6 sati, osim jedne koja se budi ranije kako bi pripremila doručak. Ostale članice bi budila pjevanjem. Prije doručka se odvija jednosatna molitva. Isto tako, subotom u dva poslije ponoći se bude kako bi molile. To vrijeme je ključno, jer su prije organizacije u to vrijeme bile ovisnice.
Posljednji od govornika na Framinoj tribini Mirko nije govorio o vlastitom životu, nego je davao savjete i objašnjavao zašto je molitva važna.
Osim vlastitih doživljaja, govorili su i o nastanku Cenacoloa. Prije 33 godine, časna sestra Elvira iz Italije je osnovala ovu organizaciju. Tu nisu dopuštene analize niti psihijatrijski tretmani. U početku je to bila organizacija samo za muškarce, no nakon razvoja organizirala je i ženske udruge. Danas su rasprostranjeni po cijelom svijetu, najviše su prihvaćeni u Brazilu, Peruu i Argentini. Glavni cilj im je ovisnike naučiti molitvi i približiti ih Bogu. Stalne donacije im pomažu u svakodnevnim potrebama i sve veći broj ovisnika im se priključuje, javlja HMS.
