Zvona crkve Presvetog Srca Isusova i Marijina na Mliništu, u neretvanskoj općini Zažablje, u četvrtak su posebno svečano zvonila, u čast don Ranka Vidovića, objavivši tako puku da imaju još jednog, trećeg biskupa iz svoga mjesta.
I dok su se osluškivale vijesti iz Vatikana i Splita gdje je čitana bula o imenovanju don Ranka novi hvarskim biskupom, čitava dolina Neretve bila je sretna i ponosna, a napose stanovnici općine Zažablje i župe Vidonje, iz koje je novoimenovani biskup poniknuo, piše Slobodna Dalmacija.
– Sretna sam što je naš don Ranko imenovan za biskupa. Ovo je veliki dan za našu župu – kazala nam je Armelinka Perleta s Mliništa. Kaže da je imenovanje nije iznenadilo jer je don Ranko jako dobar svećenik i omiljen među ljudima gdje je god bio na službi.
– Iz naše kuće su tri svećenika i dvije časne sestre – govori nam. Nažalost, dvojica svećenika su umrla, a treći je u staračkom domu, a i časne su umrle – kazuje Armelnika, prisjećajući se nekadašnjih vremena kada je puno više mladih odlazilo u svećenike i časne sestre.
– Ah, šta ćete, danas je to sve manje i manje. Mladi odlaze svojim putem, selo je sve praznije – sjetno će.
Župa Vidonje, koja teritorijalno pokriva veći dio općine Zažablje, rekorder je u broju svećenika i redovnica iz toga kraja u odnosu na broj stanovnika.
Među svećenicima najpoznatiji su mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup metropolit, i mons. Martin Vidović, ninski izabrani naslovni nadbiskup i bivši nunciji u Bjelorusiji, a sada im se priključio i don Ranko Vidović, koji će biti biskup na Hvaru, Braču i Visu. Svjetsko čudo – da jedno malo mjesto poput Mliništa Crkvi dadne tri biskupa.
Stoga župu Vidonje često nazivaju i Nazaretom jer je Crkvi dala dvadeset svećenika, među kojima su i trojica biskupa, te šezdesetak redovnica u raznim redovničkim zajednicama.
Za upućenije to nije nikakvo čudo jer su stanovnici općine Zažablje iznimno pobožni.
Mole se Bogu, nedjeljom idu na misu, blagdanima ne rade u polju.
– Ovo je veliki blagoslov ne samo za naše kraj, već i za čitavu Hrvatsku – kazali su nam na Mliništu nakon što je i službeno obznanjena bula pape Frane o imenovanju don Ranka Vidovića biskupom.
Župu Vidonje osnovao je 1720. makarski biskup Nikola Bjanković.
Bila je posvećena sv. Ivanu Krstitelju do 1975., kada je na Mliništu izgrađena nova župna crkva čiji su zaštinici Presveto Srce Isusovo i Marijino. Danas župnik stanuje na Mliništu, a prije je stanovao u Vidonjima, pa se tako službeno i danas zove. Uz zaštitnike župe ovdje se posebno slavi i sveti Liberan, kojemu je davne 1861. podignuta i crkvica.
Zanimljivo je i da svaka obitelj ima svoga sveca zaštitnika kojega štuje na poseban način. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je u promet puštena Jadranska magistrala, Vidonje ostaje po strani, stanovništvo se iseljava uglavnom u Metković pa i u europske i prekooceanske zemlje.
Ni bivši režim nije volio ovaj kraj baš zbog njihove vjere i privrženosti Crkvi, što se očitovalo u brojnim duhovnim zvanjima. U lokalnom teritorijalnom ustroju u novijoj hrvatskoj povijesti, župa Vidonje pripada u zasebnu općinu Zažablje, koja broji sedamstotinjak stanovnika.
Zažabljani su ponosni na svoje svećenike i biskupe, ali i na svoj vidonjski govor, koji je proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom.
– Ovo je jako dobra vijest u poplavi loših koje svakodnevno slušamo. To je nešto veličanstveno i jedinstveno u svijetu. Tako malo mjesto a dalo dva nadbiskupa i jednog biskupa. Velika je to čast za općinu Zažablje i čitavu dolinu Neretve – rekao nam je Davor Martinović, koji se nada da će se u Zažablju imenovanje novog biskupa i proslaviti čim epidemiološke prilike to dopuste.
U čemu je tajna velikog broja duhovnih zvanja u župi Vidonje? Na to pitanje nije teško odgovoriti, pogotovo kada se zna koliko su tamošnji ljudi privrženi vjeri i Katoličkoj crkvi.
– I ovo imenovanje don Ranka Vidovića za biskupa na neki način je nagrada za sva duhovna zvanja koja su Vidonje podarile hrvatskom narodu. Ovdašnji ljudi su kroz povijest živjeli kršćanskim životom u krilu Katoličke crkve. Dovoljno je reći da su sve svoje poslove započinjali s riječima "Bože pomozi" i "U Božje ruke". Živjeli su jednu puninu vjere, što je rezultiralo velikim broj duhovnih zvanja, svećenika i još više časnih sestara – govori nam Ivan Barišić.
Među redovnicama najbrojnije su sestre služavke Maloga Isusa, a sestara iz župe Vidonje ima među benediktinkama, dominikankama, franjevkama od Bezgrešne, milosrdnicama sv. Vinka Paulskoga, školskim sestrama franjevkama, u Družbi Kraljice svijeta i u Družbi sestara od zadovoljštine.
Stoga župu Vidonje s pravom zovu Nazaretom iz kojeg Gospodin podiže proroke, pastire i apostole svome vjernom narodu, piše Slobodna Dalmacija.
