Robna razmjena je usporila, aktualna je energetska kriza, inflacija je uzela 30 posto prihoda građanima. Kupovna moć se smanjuje jer rast plaća i mirovina ne prati rast cijena. Makroekonomisti daju različite prognoze, od recesijskog tsunamija do stabiliziranja stanja. Dr. Slaven Grizelj više od 20 godina je u poslovima bankarstva, leasinga, osiguranja, a nakon toga i u realnom sektoru na vodećim pozicijama člana uprave i direktora financija. Osvrće se na problem plaća, nezaposlenosti, odlaska mladih ljudi iz BiH, inflacije.
Večernji list: I ovu godinu karakterizira odlazak ljudi te uvoz radne snage. Što je budućnost?
- Kriza konkurentnosti u Europi je top-tema, prvenstveno u zemljama s periferije eurozone, a slični uvjeti vrijede i za BiH. Tržištem vladaju brojne zablude, a jedna od njih je ta da se smanjenjem jediničnih troškova rada može povećati konkurentnost zemlje i ta činjenica se odnosi na zemlje južne Europe kao što je Grčka, koja je napravila upravo taj, nimalo lagan korak. Dakle, moje mišljenje je da se moraju povećati plaće, ali i produktivnost rada koja sve to mora pratiti. Dakako, graditi poslovni model koji se temelji na jeftinoj radnoj snazi je besmislica jer takvi modeli kad-tad tijekom vremena zbog rasta plaća onda padaju u vodu, da se tako izrazim.
Večernji list: Zašto nismo konkurentni Europi?
- Izvori slabe konkurentnosti ne leže u troškovima rada, već u tipovima proizvoda koje zemlje južne i jugoistočne Europe izvoze, i to je upravo ono što nositelji politike moraju imati na umu. BiH i druge zemlje u okružju izvoze uglavnom manje složene proizvode, kakve proizvodi i većina drugih zemalja, što pak nepovoljno utječe na njihovu konkurentnost na inozemnom tržištu te im smanjuje komparativne prednosti. Moglo bi se reći da su, na neki način, te zemlje zbog toga "zarobljene" svojim proizvodima. Kako bi povećale svoju konkurentnost, zemlje južne i jugoistočne Europe trebale bi unaprijediti svoju košaricu izvoznih dobara i pritom se ugledati na Njemačku i ostale razvijene zemlje. Treba napraviti proizvod koji je specifičan i cjenovno manje osjetljiv kako bi se ostvarila komparativna prednost. Imate niz primjera naših poduzeća koja se bave proizvodnjom i konkurentna su. Primjer složenog proizvoda u BiH je izgradnja luksuznih brodica u Vitezu ili sudjelovanje naših poduzeća u zahtjevnim dijelovima izgradnje autoceste uz bok sa svjetskim tvrtkama koje imaju bolje uvjete za rad i razvoj.
Večernji list: BiH mnogo više uvozi nego što izvozi roba. Kako to promijeniti?
- Indeks ekonomske složenosti vrlo je važan pokazatelj, a ukazuje na znanje utjelovljeno u nekom proizvodu, što određuje i samu kompleksnost određenog proizvoda. Što je taj indeks viši, veća je i snaga izvoznog sektora određene zemlje. BiH pripada skupini zemalja s manje složenim proizvodima, a taj nezavidni položaj dijelimo sa zemljama kao što su Rumunjska i Bugarska, pa još uvijek i Hrvatska. Povećanje ekonomske složenosti u dugom roku dovodi do povećanja stope gospodarskog rasta, pa se stoga može zaključiti kako je ona pokretač ekonomskog prosperiteta neke zemlje. Smatram kako se izvoz ne može povećati u kratkom roku i potrebno je određeno vrijeme da bi se vidjeli učinci inozemnih investicija.
Večernji list: Stječe se dojam kako vlasti uporno ignoriraju povezanost obrazovanja, gospodarstva, nezaposlenosti?!
- Ne možemo razgovarati o ovoj temi a da se ne dotaknemo obrazovnog sustava, jer nema smisla obrazovati kadrove za ona zanimanja koja u budućnosti neće postojati. Odlični primjeri su povezivanje obrazovnih institucija s pojedinim granama industrije kako bi se povezale teorija i praksa. Moj prijedlog svim poslodavcima je da stipendiraju naše talente koje će onda kasnije uzeti u svoje poduzeće kao vrhunski kadar, a ne da nam djeca studiraju tu, a onda idu u EU zemlje tražiti posao i da tamo budu najtalentiraniji zaposlenici. Isto tako, mogu se složiti sa stavom da ekonomisti govore, ali je konačna moć odluke na političarima. Prosječnom političaru potreban je pritisak obrazovane i snažne javnosti kako bi doista nešto napravio. U javnosti se mogu čuti svakakvi prijedlozi i ideje, a postoje ljudi koje govore kako će u roku od godinu dana riješiti problem nezaposlenosti i takva priča ponavlja se pred svake izbore.
Večernji list: Inflacija je u godini dana, od listopada 2021. do listopada ove godine, iznosila 17,4%. Kakve su vaše procjene daljnjih inflatornih kretanja?
- Inflacija je u određenom iznosu poželjna za ekonomiju, i to u rangu od 2-3% i kao takva ona pozitivno utječe na ekonomiju jer na nju djeluje motivirajuće. Naime, rast cijena djeluje na poduzeća da investiraju u razvoj proizvoda i rastom cijena rastu i prihodi, koji onda stvaraju pozitivnu sliku budućnosti i daju mogućnost investiranja u daljnji rast i razvoj. Uvijek je pitanje što je kratkoročna, a što dugoročna dinamika. Neke projekcije MMF-a govore da bi ona trebala rasti još u 2022., a da bi onda ta dinamika trebala biti znatno manja, odnosno da bi se trebala normalizirati. Nikada cijene neće biti na razini prije rata u Ukrajini, iako je inflacija izazvana već s COVID-19 i ubrizgavanjem ogromne količine novca u sustave. Procjenjuje se da će stopa inflacije u 2023. u naprednijim ekonomijama biti od 5 do 6%, a manje razvijenim oko 8%.
Večernji list: Što država treba učiniti kako bi se ograničila inflacija?
- Moratorij na rast cijena nafte i naftnih prerađevina, zapravo državni intervencionizam po tom pitanju mnogi poduzetnici ocjenjuju kao moguće poguban. I ja se mogu s tim složiti djelomično, odnosno smatram da u ovako visokoj inflaciji u ovim segmentima država kratkoročno ipak treba intervenirati. Ovdje se ne radi o dugoročnom državnom intervencionizmu i opet je uzeta pretpostavka da rast cijena energenata neće biti dugoročnog karaktera. Nije za očekivati da ćemo imati dugoročan rast cijena energenata, da će to trajati dok se ne poboljša geopolitička situacija. Ponavljam, moratorij nije dobar ako se radi o dugom roku, kratkoročno da.
Večernji list: Kako uskladiti rast cijena roba i plaća?
- Cijene osnovnih živežnih namirnica rastu iz dana u dan, neke su porasle 30-ak i više posto, a rast plaća to svakako ne može pratiti. Vi jednostavno imate manje raspoloživog novca za kupnju i, nažalost, prvi na udaru su najugroženije osobe. tj. one koje imaju najniža primanja. Nakon pada životnog standarda inflacija produbljuje jaz između siromašnih i bogatih i time se jačaju socijalne tenzije i napetosti. Čujem zagovore da, ako odmah idete usklađivati plaće s rastom inflacije i ako očekujete da će biti veći rast, onda zapravo idete u novo razdoblje kakvo nije bilo od 90-ih godina. Dakle, da se ide u inflacijska očekivanja koja su "odsidrena" kada se očekuje da će inflacija biti sve veća. Dolazimo u spiralu cijene plaće. Mudrije je da se čeka i gleda, da vidimo što će biti s rastom inflacije, a da se najugroženijim građanima nađe model za pomoći. Ovo je zato što povećanjem inflacije imamo više uplaćenih poreza pa samim time imamo veću mogućnost intervenirati i pomoći najugroženijem dijelu stanovništva.
Večernji list: Ekonomisti ipak ističu kako najveći problem za građane nije inflacija.
- Najveći rizik nisu ni inflacija ni kamatne stope, već stanje na tržištu energenata. Moguć je prestanak isporuke plina u posljednjem tromjesečju 2022., što bi u 2023. godini moglo dovesti do recesije. Naša inflacija, ali i u drugim zemljama prvenstveno je posljedica rasta energije i hrane. Cijena energije ovisi u znatnoj mjeri o ratu u Ukrajini, premda je počela rasti i prije toga, pa je rat samo dodatni razlog za rast. Dok je stanje takvo, teško je očekivati smirivanje rasta cijena energije, iako će se bazni učinak promijeniti. Dugo razdoblje niskih, pa i negativnih kamatnih stopa Europske središnje banke prouzročilo je "selidbu" novca u nekretninski sektor, što je doprinijelo rastu cijena nekretnina. Tu je još uvijek problem opskrbnih lanaca koji nije riješen, a koji isto tako ima veliki utjecaj na cijene.
Večernji list: Spomenuli ste rast kamatnih stopa. Što građani još trebaju očekivati?
- Kad govorimo o rastu kamatnih stopa, onda su one poglavito vezane uz monetarne politike dizanja kamata kako bi se obuzdala inflacija i već vidimo politiku kojoj će prići ECB, odnosno kojoj je već prišao. Dana 8. rujna Europska središnja banka (ECB) odlučila je podići ključne kamatne stope za 75 baznih bodova. Glavna stopa refinanciranja tako će se povećati s 0,5% na 1,25%, a depozitna s 0,0% na 0,75%. Do kraja godine očekujemo još jedno povećanje ključnih stopa za 75 baznih bodova te još jedno povećanje od 50 baznih bodova u prvom tromjesečju 2023.
Večernji list: Predviđanja za gospodarski rast, ima li razloga za optimizam?
- Ekonomija BiH zadržava pozitivnu putanju nakon faze ekspanzije u 2021. godini. Točnije, predviđa se rast BDP-a u 2022. za 4,5%, a predviđanja za 2023. su na razini od 1,8% rasta BDP-a. Procjena je da će segment državne potrošnje biti pozitivan doprinos BDP-u na godišnjoj razini jer je ovo izborna godina i načelno donosi veću državnu potrošnju, povećanje mase plaća i mirovina kao dio kampanja. Dodatno, razlog više za očekivati veću državnu potrošnju je činjenica da su proračunski prihodi ove godine zbog inflacije zabilježili rekordne iznose utjecaja na prihode od PDV-a. Inflacija u 2022 je predviđena na razini od 14%, a izračuni za 2023. godinu pokazuju da bi inflacija trebala biti na 6%. Na početku teksta rečenica je prilično apokaliptična, no to nije tako, tj. ne treba misliti da će ova recesija koja prijeti biti po intenzitetu kao ona nakon 2008. godine. Tada je bila duboka financijska (bankarska) kriza koja se prelila na gospodarstvo i definirala sve buduće ekonomske politike.
Večernji list: Nego, kakva nas kriza očekuje?
- Treba naglasiti da je danas bankarski sektor u puno boljoj situaciji i puno je otporniji na rizike. Nažalost, moram naglasiti, središnje banke su previše ignorirale inflaciju i zbog toga moraju dizati kamate. Kako sam i naveo, to dovodi do povećanja troška zaduživanja i građanima, i državama, i poduzećima te pad investicija, usporavanja rasta i recesije. Je li recesija manje "zlo" u odnosu na stagflaciju te je li Europa zakasnila s podizanjem kamata, tema je za novi članak. Bilo bi dobro da imamo više razmišljanja ekonomista i više razgovora o temi gospodarstva, da se više kritički razgovara o razvoju BiH te da više vremena trošimo na osiguranju boljeg sutra za sve mlade generacije koje bi nakon školovanja trebale ostati tu, zasnivati obitelj i živjeti u ovoj prelijepoj zemlji.
