Svaki narod ima svoje priče i legende ispunjene čudesnim događajima koji obiluju različitim zastrašujućim mitološkim bićima. Malo tko od nas u djetinjstvu nije slušao priče o strašnim stvorenjima poput babaroga, kučibaba, vila i vilenjaka, vukodlaka, vukojaraca, karakondžula, kečizuba, drekavaca, džudžana, vampira i ostalih. Dok bi stariji dodavali elemente u zastrašujuće storije, mi smo kao mali pod dekicama širom otvorenih očiju uz plamen svijeća cvokotali od straha. Priče kojima su nas kao djecu plašili tijekom povijesti nerijetko su imale za cilj disciplinirati i upozoriti mlade na opasnosti, bilo iz stvarnog svijeta ili iz fantazije. Ove priče obično su bile ispunjene zastrašujućim likovima i događajima kako bi se djeca naučila poslušnosti, izbjegavanju opasnosti i poštivanju određenih društvenih normi.
Ovdašnji ljudi bi u hladnim zimskim danima, okupljeni oko vatre, ispredali zastrašujuće priče o neobičnim događajima i neobjašnjivim pojavama. Prenoseći se s koljena na koljeno, ove priče dobivale su mitološke dimenzije, a bića koja su bivala glavni akteri postajala idealna podloga za najstrašnije horor-filmove. Neka od tih bića, poput vampira i vukodlaka, s vremenom su postala dostupna i "vidljiva" široj publici vještim hollywoodskim filmskim interpretacijama. Međutim, postoji čitav jedan skriveni svijet mitskih bića i čudovišta koja nikada nismo imali priliku vidjeti, nego samo zamišljati kao uplašena djeca skrivena pod dekama u dugim zimskim noćima.
Zatražili smo od umjetne inteligencije da nam napravi animacije mitoloških bića od kojih smo strahovali kao djeca, a mnogima nije svejedno kad je o njima riječ ni danas. Rezultati su zastrašujući.
Najveći strah i trepet za djecu u našim krajevima bila je Baba Roga. Ona je jedno od najpoznatijih strašnih mitoloških bića u slavenskoj tradiciji, posebice na Balkanu. Stoljećima se koristi za discipliniranje djece kroz strah i priče. Baba Roga je najčešće predstavljena kao strašna starija žena koja dolazi uzeti neposlušnu djecu, posebice onu koja ne idu navrijeme spavati ili ne slušaju roditelje. Baba Roga se obično opisuje kao stara, mršava i ružna žena, često s kvrgavim nosom, dugim kandžama i divljom kosom. Ponekad nosi crnu odjeću i ima iznimno oštar i zastrašujući pogled. Umjetna inteligencija utjelovila je njezin lik baš onako kako su je generacije uplašene djece vizualizirale u mašti.
Biće slično Babi Rogi, koje ima neke slične osobine s njom, je Kučibaba. Iako nije toliko poznata kao Baba Roga, Kučibaba je također nazočna u raznim varijacijama kroz različite slavenske zemlje, posebice na Balkanu. Često je opisana kao biće koje vreba na mračnim mjestima, spremno odvući u nepoznato djecu koja zalutaju ili se previše udalje od kuće.
Još jedno biće zanimljiva naziva je Karakondžula. Sam naziv "Karakondžula" potječe od turskog korijena riječi "kara" (što znači crn) i "koncolos" (čudovište). Riječ je o mitološkom biću iz balkanskog folklora. Iznimno je prisutno u narodnim pričama iz Srbije, Bugarske, Sjeverne Makedonije, ali i drugih okolnih zemalja. Prema vjerovanjima, predstavljala je opasnost za ljude tijekom zimskih noći, posebno u razdoblju oko Božića i zimskog solsticija. Vjeruje se kako Karakondžula napada ljude, najčešće ih juri, skače na njihova leđa i tjera ih da je nose dok ih potpuno ne iscrpi.
Drekavac je jedno od najpoznatijih mitoloških bića balkanskog folklora, koje ima duboke korijene u narodnim vjerovanjima Srbije, BiH, Crne Gore i drugih dijelova Balkana. Ime dolazi od riječi "dreka", što znači vika ili prodorno vrištanje, a što savršeno opisuje prirodu ovog strašnog stvorenja. U nekim pričama izgleda kao neobičan spoj životinje i čovjeka - ima mršavo, deformirano tijelo, dugu dlaku i jezive oči koje sijaju u mraku. Često ga opisuju kao stvorenje s dugim kandžama, oštrim zubima i izduženim udovima. Drekavac je često opisan kao duh nekrštene djece ili duša preminulih osoba koje nisu našle mir. U nekim dijelovima Bosne vjeruje se kako se Drekavac pojavljuje na grobljima ili mjestima gdje su pokopani nevini ljudi te plaši prolaznike.
Džudžan se spominje u narodnim predanjima kao strašno i zagonetno stvorenje koje ima moć izazivanja straha kod ljudi, a posebno kod djece. Džudžan je obično opisan kao malo, patuljasto biće s neproporcionalno velikom glavom, dugim rukama i kratkim nogama. Džudžan u narodnim pričama predstavlja strah od nepoznatog i kazne za loše ponašanje.
Kečizuba je noćno biće koje izlazi iz svog skrovišta, obično kako bi kaznilo djecu koja su neposlušna. Kao i mnoga druga strašna bića iz balkanskog folklora, ona se pojavljuje na mračnim, pustim mjestima i vreba djecu koja se igraju vani kasno noću ili koja ne žele ići na spavanje. U nekim predajama ona je viđena kao duh koji dolazi iz prirode, često iz šuma ili s planina, kako bi kažnjavala one koji narušavaju pravila zajednice.
Bauk se opisuje kao čudovišno, zvjersko biće, često sakriveno u sjenkama i mračnim mjestima. Opisi variraju, ali se uvijek pojavljuje kao zastrašujuće stvorenje s oštrim kandžama, gustim krznom i zvjerolikim karakteristikama. Ponekad ga predstavljaju kao ogromno stvorenje, nejasnog oblika koje se kreće tiho i iznenada napada. Zbog ovakvog opisa često je simbolizirao nepoznatu prijetnju iz mraka. Vjerovalo se da Bauk može napasti svakoga tko se nađe sam u mraku.
Vile su mitološka bića iz slavenskog folklora koja se obično predstavljaju kao prelijepe mlade žene s natprirodnim moćima. Vile su često povezane s prirodom, šumama, rijekama, planinama i vjetrovima. Njihov lik je središnji u mnogim narodnim pričama i pjesmama. Ako ih netko uvrijedi, može biti kažnjen - pretvoren u kamen, zaslijepljen ili pogođen bolešću.
Ako ništa drugo, većina ovdašnjih ljudi "imuna" je na hollywoodske horore jer su oni uistinu mačji kašalj u usporedbi s mitološkim bićima kojima su nas plašili u djetinjstvu i zbog kojih svatko od nas dva puta provjeri uvečer jesu li vrata zaključana te, naravno, odmah zaspi. Jer, tko zna, možda baš iza tih vrata Baba Roga vreba na naš pogrešan korak.
