Od početka godine vlada nestašica sjemenskog krumpira omiljenih sorti naših povrtlara. Zašto - govori mr. sc. Aida Kohnić iz čapljinske poljoprivredne ljekarne "Dušica".
Prvi krumpir
- Sezona krumpira malo je specifična i ona se uvijek odvija tijekom dvije godine. Znači, ovo je sezona krumpira 2023. i 2024. godine. Mi prvi krumpir dobijemo već u prosincu i tada se opskrbljuju najviše veliki proizvođači. To su količine od 500 kg pa do nekoliko tona. To su posebne tzv. šleperske isporuke krumpira. Ovo sada u ovoj godini, prvi, drugi, treći, čak i četvrti mjesec, pa sve do početka petog mjeseca, tako smo nekada radili, imali smo prodaju krumpira sve do 1. svibnja. Što se događa sada s malim proizvođačima, tzv. hobistima, amaterima jer nema onih količina i nema onih sorta na koje su oni navikli, a to su razvikana monalisa, zatim liseta pa carrera, anais... Što je uzrok? - pita se mr. Kohnić te nastavlja:
- Prvi uzrok je u lošoj protekloj godini. Znači, klimatske promjene koje su sveprisutne i nezaustavljive, učinile su lošom prošlu godinu. Imali su problema i mali i veliki proizvođači. Znam, kroz javnost se provlačilo da je trebamo zaboraviti. Ne smijemo je zaboraviti, tu godinu, i ne možemo je zaboraviti. Neka nam služi kao pouka, kao nauk da, koliko može agrotehnika, koliko je u ljudskoj moći, smanjimo štetan utjecaj neuravnoteženih klimatskih promjena. Vidite, zime gotovo nije ni bilo, nije bilo ni pet dana nekog hladnog vremena. Voćke su već propupale, barem za petnaest dana sve je uranilo. Da se vratim na temu, krumpira nema zbog loše godine i to se odrazilo na količinu. Znači, količinski nam nedostaje krumpira. Što se tiče ovih sorti koje naši ljudi traže, one su gotovo otišle u ropotarnicu prošlosti. Znači, svi veliki europski proizvođači sjemenskog krumpira, kao što su Nizozemska, Belgija, Njemačka, Poljska..., su se, što je zanimljivo, prebacili na proizvodnju sorti krumpira za pomfrit i čips. E, zašto, pa zbog jednostavne računice, kako nam se događa promjena s klimom, tako nam se i stil života mijenja. Zamislite da odete u bilo koji restoran kad tražite - od pomfrita do nekakvog priloga - neće vam nitko guliti krumpir i čekati deset, petnaest minuta na porciju pomfrita, nego se priprema zamrznuti pomfrit - iznosi mr. Kohnić za većinu javnosti iznenađujući podatak pa u istom stilu nastavlja:
Štetnici i bolesti
- Proizvodnja sjemenskog krumpira za pomfrit čak je i lakša nego kada se proizvodi sjemenski krumpir za naše potrebe. Površine za proizvodnju sjemenskog krumpira moraju biti izolirane od napada štetnika, od napada bolesti, provode se mnogo jače zaštitne mjere nego što se to provodi na površinama koje služe za proizvodnju sjemena pomfrita i čipsa?! Dakle, tu je prerađivačka industrija preotela veliki dio kolača sveukupne proizvodnje pomfrita, odnosno krumpira. Vidimo da su sada trenutačno svojevrsne seljačke bune farmera u Europi. Najlakše je sjesti na traktor i raditi nešto mehanički, ali proizvodnja je opterećena administracijom i velikim nametima, papirologijom te bezrazložnim ekološkim nametima. Uglavnom, kad su farmeri, odnosno veliki profesionalni proizvođači sjemenskog krumpira uvidjeli da im je jeftinije raditi sjeme krumpira za pomfrit i čips nego za naše - monalisu, lisetu i ostale, promijenili su asortiman. Jednostavna logika.
Već sada znamo da će iduća sezona biti još problematičnija i još teža.
- Ipak, nije sve tako crno, novih sorti, na sreću, poboljšanih, s puno boljom genetikom, ima i mi u poljoprivredne ljekarne ubacujemo takve sorte. Dakle, preostaje da sade nove, mnogo bolje sorte koje imaju bolju genetiku nego tradicionalne, koje su svakako na izdisaju, za neko vrijeme zamijenjene stare.
