Čitava je plejada osuđenika i osumnjičenika za ratne zločine koje godinama bošnjačka politika nagrađuje pozicijama u institucijama vlasti, što demaskira licemjerno ozračje proizvedeno zbog odluke hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića da je odličje za sudjelovanje u “Oluji” otišlo u ruke generala Zlatana Mije Jelića koji je bio ratni zapovjednik Specijalne policije MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne, piše Večernji list BiH.
Svi bošnjački haaški osuđenici imali su privilegije - od financiranja obrane do službene potpore vlasti. General Rasim Delić, koji je bio načelnik Glavnog stožera Armije BiH, a pred Haaškim sudom osuđen za ratne zločine, službeno je priman u Predsjedništvo unatoč tome što je bio nepravomoćno osuđen. Na njegovu pokopu bili su čelnici svih bošnjačkih stranaka Sulejman Tihić, Haris Silajdžić kao član bh. Predsjedništva, Zlatko Lagumdžija, pa čak i Bakir Izetbegović. Organiziran mu je ispraćaj uz najviše vojne počasti s vojnom postrojbom, što je jasno veličanje ratnih zločinaca. Amir Kubura još je jedan haaški osuđenik.
Počasni građanin zapovjednik mudžahedina
Ponovno mu se sudi za ratne zločine mudžahedina kojima je zapovijedao. Nedugo nakon što je odslužio kaznu zatvora i vratio se iz Haaga, bošnjačke političke strukture nagradile su ga zbog njegove ratne uloge u zločinima nad Hrvatima i Bošnjacima. Rješenjima Vlade Sarajevske županije imenovan je za člana Upravnog odbora Fakulteta političkih znanosti i Upravnog odbora Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu. Uz to, za “zalaganje” bošnjačke vlasti nagradile su ga i Zlatnim ljiljanom. Kubura je izravno bio nadređen Sakibu Mahmuljinu, koji je bio zapovjednik postrojbe mudžahedina “El mujaheed” protiv kojeg se pred Sudom BiH vodi proces. U više navrata iz proračuna preko “boračke fondacije” ovom zapovjedniku isplaćeno je po pet tisuća KM kao potpora. Uz to, županijska Skupština predložila ga je za posebno priznanje “počasnog građanina”. Identična je situacija i sa zapovjednikom Petoga korpusa Armije BiH Atifom Dudakovićem čija se obrana, doslovno, financira iz proračunskih sredstava. Posebno su se za osumnjičene i osuđene za ratni zločin počinjene na području Bugojna pobrinule bošnjačke vlasti. Još jedan od onih koji su se istaknuli u ratnim zločinima nad Hrvatima je aktualni ministar sigurnosti Selmo Cikotić. On je bio zapovjednik Operativne skupine Zapad Armije BiH sa sjedištem u Bugojnu i s isturenim zapovjednim mjestom na Rostovu, nedaleko od mjesta gdje su nedavno pronađena četiri tijela najvjerojatnije ubijenih Hrvata iz ovoga grada iz kojeg je prognano 15.000 Hrvata a ubijeno još 90 civila i vojnika. Unatoč tome svemu i upozorenjima hrvatske strane kako je učinjen veliki previd prigodom odbacivanja optužnice protiv njega, imenovan je za ministra sigurnosti BiH, što je jasna poruka žrtvama bh. Hrvata, a napose Bugojna.
Nastavnik u logoru
Nevjerojatno je da je Dževad Mlaćo, koji je sve vrijeme bio pod zaštitom Alije Izetbegovića i čiji ratni dnevnik poziva na likvidaciju “najekstremnijih” pripadnika HVO-a, još uvijek na slobodi. I ne samo to. Mlaćo je bio Cikotićev savjetnik dok je on bio član upravnog odbora Razvojne banke. Nisvet Gasal, još jedan osuđenik za ratne zločine u Bugojnu, imenovan je za direktora dijela Sportsko-rekreacijskog centra. Enes Handžić, pravomoćno osuđen za ratne zločine nad Hrvatima Bugojna, također je nagrađen mjestom direktora Komunalnog poduzeća u Donjem Vakufu. •
