U BiH je sve više lijepih mostova - dugih, širokih, visokih, skupocjenih, impresivnih, a istodobno sve više udaljenih, zavađenih naroda, ljudi. Autocestama se otvara na sve strane, a pojedine stranačke politike bi da se zatvaraju, stvaraju nepremostive jazove među ljudima i narodima. Teza je protuslovna, protivi se zdravu razumu, ali se može potvrditi s više činjenica. Godinama je, naime, raison d’etre, smisao pojedinih političkih doktrina i praksi bilo odvajanje ljudi, zavađanje naroda, obilježavanje drugoga ružnim etiketama, tretiranje susjeda žestokim neprijateljima i sl. Ne samo da se nisu obnavljali porušeni ili oštećeni međuljudski, međunacionalni mostovi nego su se udarnički stvarali i novi nesporazumi, raspirivala netrpeljivost, krivotvorile se i krivotvore činjenice, događaji iz minulog i Drugog svjetskog rata. Smisao i cilj takvog djelovanja je ocrniti, oklevetati, zamrziti drugačijeg, susjeda. Umjesto ostvarivanja zakona i običaja da se drugi prihvaća, cijeni bez obzira na vjerske, nacionalne i druge razlike, stvarano je, indoktrinacijom, promicanjem negativnih stereotipa, neutemeljenih stigmi i krimena, nepovjerenje, omraženost i nesnošljivost. Na sreću, uvijek je bilo razboritih i odvažnih pojedinaca u svakom narodu koji nisu podlijegali, niti podliježu, takvim utjecajima. Štoviše, prepoznavali su učinak i posljedice huškača i podjarivačkog djelovanja pa su se suprotstavljali takvom neljudskom ponašanju i politikantskim manipulacijama.
Suradnja među narodima
Potpuno svjestan prilika i konzekvencija takve politike, publicist i novinar Jozo Pavković je još u rujnu 2017. godine u svojoj redovitoj kolumni uputio javni poziv da se za početak utemelji hrvatsko-bošnjačko vijeće kako bi se zaustavile svađe, podvale, optužbe i uspostavljalo povjerenje, zdravi međuljudski i međunacionalni odnosi te stvaralo ozračje za međusobno uvažavanje i iskreno dogovaranje. Pozivao je da se, umjesto razgrađivanja i gubljenja vremena u međusobnom klevetanju i podmetanju neistina, usmjeri aktivnost na rješavanje egzistencijalnih, životnih problema ljudi, na izgradnju bolje i ljepše BiH. Ova mirotvorna, čovjekoljubiva inicijativa, određena charta tolerantiae, prominentnog filantropa gotovo je prešućena. Zaustavljanje netrpeljivosti među konstitutivnim narodima nisu osokolila, ohrabrila ni dva primjera diljem svijeta dobro dočekana, povoljno komentirana. Naime, papa Franjo je u Kairu, u tijeku međunarodne konferencije za mir, posjetio El-Tayeba, velikog imama glasovitog učilišta Al-Azhar, a u Iraku čelnika iračkih šijita velikog ajatolaha Al-Sistanija. S uglednim vjerskim dostojanstvenicima razgovaralo se, u prijateljskom ozračju, o poboljšanju odnosa između islama i kršćanstva. Razgovori su potvrdili da razlike - vjerske, civilizacijske, kulturne - nisu prepreka dijalogu i sporazumijevanju. Znakovito je da su i ovi, kao i drugi primjeri suradnje među liderima i narodima umalo prešućeni, a mogli su i trebali biti snažan poticaj stvaranju odnosa povjerenja, suradnje, dijaloga na dobrobit BiH, njezine stabilnosti, njezina napretka i razvoja na svim područjima. Mnogo je primjera koji svjedoče da je BiH još daleko od demokracije, od odnosa u kojima se poštuju načela pravde, slobode, istine, jednakopravnosti, zajedništva, suradnje, vladavine prava. Konflikti, nesporazumi, različiti interesi, pravo različito misliti su u slobodnom, demokratskom društvu posve uobičajeni, ali pitanje je kako tko postupa u takvim situacijama. Minulo i sadašnje vrijeme pokazuju da se i najviši dužnosnici u takvim prilikama odlučuju na autokratsko postupanje, na izricanje teških, uvredljivih riječi, sugovornika koji drugačije misli nastoji se pod svaku cijenu kompromitirati, diskreditirati, ocrniti, poniziti. Umjesto pacificiranja, izmirivanja, samovoljom, nasilništvom, isključivošću i rigidnošću razbuktavaju se sukobi, raspiruju strasti, pojačavaju animoziteti. Nekada se držalo do uljudnog ponašanja, osobito visokih dužnosnika. Vladalo je pravilo, poštovao se protokol, diplomatski i opći bonton. Uostalom, određeni društveni položaj nalaže i njemu odgovarajuće postupanje. I danas se očekuje i traži politesa (politesse) uljudnost, pristojnost, dobar odgoj, fino vladanje. O kakvoj se kulturi, međutim, može govoriti kad su pojedini obnašatelji visokih dužnosti perjanice, prvaci u stvaranju razdora, u zavađanju, podmetanju, licemjerju, opstruiranju suradnje i sporazumijevanja. Umjesto gledanja u budućnost, pojedini predstavnici naroda žive u prošlosti, prizivaju sukobe i sve ono što udaljava ljude jedne od drugih. Tako se, na primjer, od Mostara sustavno i uporno stvarao grad slučaj, sve se činilo da se prikaže što negativnijim, crnjim bojama. Mostar, naravno, ne zaslužuje takvu percepciju jer je gotovo jedini, u punom značenju te riječi, multinacionalan grad. Na sreću, već godinama iz Mostara struje stvaralačke vibracije koje grade i unaprjeđuju odnose, svijetu pokazuju ljepše lice BiH. Četiri međunarodne, kulturne, gospodarske, znanstvene manifestacije, već umnogome poznate u Europi i u svijetu, izazivaju opće zanimanje, skreću pozornost na Mostar i ovu zemlju te je doživljavaju na sasvim drugačiji način nego što je njezina politička stvarnost. Tako Sajam gospodarstva već godinama okuplja i povezuje gospodarstvenike iz svijeta, potiče i stimulira strani kapital na investiranje u BiH i izvoz s ovih prostora. Proljeće s Maticom, više od dva desetljeća, vrhunskom kulturom i umjetnošću predstavlja svijetu BiH. Već tradicionalni međunarodni interdisciplinarni znanstveno-stručni skupovi u Neumu, na kojima znanstvenici, stručnjaci iz svijeta razmatraju kako se BiH može uspješnije demokratizirati, što brže integrirati u Europsku uniju i pretvoriti se u stabilnu, sigurnu, prosperitetnu zajednicu ravnopravnih konstitutivnih naroda, postali su, znanstvenom spoznajom i dobronamjernim porukama, promotor mira, demokracije, dijaloga, eurointegracija, uspostavljanja mostova među narodima i ljudima. I ovogodišnji Večernjakov pečat, kao i svi dosad, upoznao je javnost, domaću i međunarodnu, s mnogim zaslužnim i časnim osobama uistinu na ponos BiH. Svojom osobnošću i osobitošću predstavljaju diljem svijeta ovu zemlju ljepšim, boljim, civiliziranijim obilježjem i obitavalištem. Međutim, rijetko tko se upita: koliko ovaj, na ponos ove zemlje, veličanstveni društveni događaj, prožet kulturom i umjetnošću, iziskuje truda, kreativnosti, timskog rada, strpljenja, dogovaranja, brojnih i vrsnih profesionalaca s više područja stručnosti i umjetnosti. To znaju samo gospoda Pavković i Karamehmedović sa svojim timovima. Stoga je vrijeme da i oni koji godinama osmišljavaju i inoviraju ovu gotovo planetarnu manifestaciju i uspješno je realiziraju, potvrđujući svekoliku zrelost i odgovornost, zaslužuju lovorov vijenac, ali ponajprije Večernjakov pečat za promicanje mira, suradnje, međusobnog uvažavanja i razumijevanja naroda i ljudi u BiH. Neka ovo bude prilog kandidiranju.
Konstruktivne ideje
Svi ovi festivali gospodarstva, proljeća, kulture, znanosti, s maslinovom grančicom, dolaze iz Mostara, svi u službi stvaranja ljepšeg lica Grada i BiH. Mostar je, unatoč svemu, izabrao otvorenost, europski put, dobrosusjedstvo pa će iz ovoga grada i nadalje stizati konstruktivne i poticajne ideje, strujati i osvježavati ugodan vjetrić gdje ne dopire bura. Ljudi su umorni i zbunjeni neodgovornim, nedoličnim postupcima pojedinih visokih dužnosnika. Spoznali su kakve posljedice ostaju iza svakodnevnih svađa, klevetanja, optuživanja, izbjegavanja suradnje i dijaloga. Novoimenovani dužnosnici na razini BiH i Federacije stekli su spoznaju, iskustvo, imaju uvid u sve slabosti političkog djelovanja prethodnika pa zasigurno neće ponavljati njihove pogreške. Starozavjetni Propovjednik je rekao: “Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme”. Narod kaže, što je bilo, bilo je, prošlo je. Okrenuti list, raditi i postupati iz temelja drugačije. Osobito promijeniti način i smisao govora. Novoimenovane dužnosnice i dužnosnici će, bez osvrtanja na minulo, i gubljenje vremena na trivijalnosti, izabrati smjer političkog djelovanja koji jamči, prije svega, međusobno uvažavanje, otvorenost dijalogiziranju te dogovaranje i sporazumijevanje s povjerenjem. Domaća i međunarodna javnost zasitila se i umorila, nagledala i naslušala političke nekorektnosti, licemjerja, prevrtljivosti, demokratskih parola, spletkarenja. Ovo je zaista krajnje vrijeme, povijesna prilika da se legitimni predstavnici konstitutivnih naroda okrenu jedni prema drugima, a potom posve iskreno prema Europskoj uniji. Konstruktivno usmjerenje treba potvrđivati ne samo riječima nego i djelima - Res, res, non verba. Večernjakov pečat pokazao je kakav je odnos ljudi prema minuloj politici i u kojem smjeru žele da se okreće naša domovina. Istina je izašla na vidjelo, došao je kraj iluzijama. Evidentno je, BiH ima potencijal i odlučnost konstitutivnih naroda i građana za novi smjer, za europsku usmjerenost.
