Osuđena hrvatska šestorka, Prlić i ostali, dragovoljno je otišla u Haag, što je dokaz da su ondje išli u dobroj vjeri.
Međutim, kao „najtanja karika“, osuđeni su. Tuđman je podržao stvaranje Haaškog tribunala, vjerojatno zbog političkog trenutka jer su Srbi već bili okupirali trećinu RH i dvije trećine BiH. HV do stvaranja Suda nije vodila napadačke ni oslobodilačke akcije, a HVO nije bio u sukobu s muslimanskim postrojbama.
Međutim, nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma na udaru su se najprije našli bosanskohercegovači Hrvati. General Praljak, prije odlaska u Haag, kao da je predvidio što će se dogoditi.
„Osnovna ideja je bila da će Amerikanci suditi Srbima u Haagu, no ja sam rekao: – Neće suditi samo Srbima, Haag će sve nas sj....! Prije svega, važna je razlika između ratnog zločina i zločina u ratu. – O tome sam pričao s Gojkom Šuškom.
Kako sam bio zapovjednik HVO-a, Šušak me molio da razgovaram s Nobilom (odvjetnikom, nap.a.). Odem k Nobilu, kažem mu da sam bio od samoga početka dolje, da sam bio u središnjoj Bosni i da sam značajna figura toga rata u vojnom pogledu, a mene čovjek koji počinje braniti Blaškića ispituje samo 20 minuta, od čega me 10 minuta uopće nije slušao. Računao sam da će me ispitivati četiri-pet dana“, rekao je general Praljak prije odlaska u Haag autoru ovoga članka za knjigu „Tuđman izbliza“.
