Dosta toga su stočari juga Hercegovine preživljavali, posebice dok su stada vodili na planine, ali ono što se dogodilo Đuri Radiću, stočaru iz Poplati kod Stoca, nema ni u predajama, piše Večernji list BiH. Tor ovoga stočara praktično je uništen, od 86 ovaca zaklane su 63. Od ovog nesvakidašnjeg događaja, o kojem je “Večernjak” pisao, prošlo je dvadesetak dana, a Đuro događaj ne može zaboraviti. - Ne mogu spavati, budan sam po svu noć. Čim zaspem, čujem ovce - one se glasaju, poznam ih po glasu... I tako danima. Da su mi vukovi 10 ovaca udavili i pojeli, a ne sve uništili?! Što je ostalo, to im je slučajno izmaklo, priča uznemireno Đuro brišući suze s lica te prisjećajući se nesretnog događaja:
Velika nevjerica
- Ustao sam tog jutra rano. Taman kavu stavio kad dolazi nećak. Njegova štala je u blizini. Čujem ga kako doziva: - Striko, ovce ti poklane, sve krvave. A ja govorim ženi Jadranki: ‘Nešto s Josipom nije u redu’, misleći da mu se sve što govori pričinjava. Otvorim vrata, polako ga za ruku uhvatim, a on mi kaže: ‘Nije mi ništa’, kao da je znao što mislim. Kada sam došao do tora, imao sam što vidjeti. Mrtve ovce na sve strane, ondje tri, dolje pet, tamo kod ograde sedam, nekoliko krvavih ide prema toru kad me ugledalo. Ispred mene umiruća ovca ojanjila dvoje mrtvih janjaca. Ne možeš to gledati, strašno. Jeziv prizor. Poslije toga ljudi su ih sakupljali i traktorima dovozili, bilo ih je u krugu od pet do šest kilometara. Teško mi je jer živim od toga. Za svaku sam znao kad će se ojanjiti, tužno kaže Đuro dok pogleda prema ostatku stada. - Imao sam 86 ovaca, ostale su 23, uginulo ih je poslije još pet, šest, a još će toliko. Petero janjaca sam dao na liječenje. Borim se koliko mogu, prepričava ovaj stočar iz Poplati kod Stoca kojemu je za samo jednu noć uništeno cijelo stado ovaca, ali time i izvor njegove zarade, egzistencije.
Šteta i oporavak
Znalo se i prije dogoditi da nam nestane jedna, dvije ovce, ali ovakvo nešto nikada, prepričava stočar Đuro pokazujući malu rupu kroz koju su vukovi s čatrnje uskočili u tor. - Nije bio jedan vuk, ja mislim, više je njih bilo. Stručnjaci, pak, kažu da je to bila vučica koja je mlade prije odvajanja učila loviti, tužno konstatira Đuro razmišljajući kako dalje sa svojim poslom. - Hvala svima, od Crkve, općine…, ako ništa, došli su mi stisnuti ruku. Jedan čovjek mi došao i dovezao dvije ovce. Bilo bi toga još, ali ja ne mogu tako živjeti. Naučio sam davati, a nisam primati. Preživjet će se nekako, nastaviti opet. Da sam 10 godina mlađi, mogao bih stići, ovako bit će valjda nešto. Od rata sam počeo, ostao bez posla, držao i po 300 grla, svoju djecu školovao…, prepričava Đuro Radić. Pokušali su susjedi od uništenog stada i ovaca bar spasiti meso, međutim, Đuro i supruga Jadranka na nagovor njihovo troje djece sve su zakopali ili bacili u jame. Golema je to šteta plus stotinjak janjaca koliko je računao da će imati ove godine.
