Recikliranje je proces sakupljanja i obrade materijala koji bi inače bili bačeni kao otpad i njihova obrada u nove proizvode. Više od polovine ukupnog otpada koji završi u kantama za smeće, a time i na deponijima, moglo bi se ponovno iskoristiti kompostiranjem ili recikliranjem. Osim ekoloških beneficija, reciklaža ima ekonomske beneficije. Primjera radi, u jednoj godini na osnovi reciklaže u EU zaradi se gotovo 145 milijardi eura. Bosna i Hercegovina daleko je od ove brojke. U povodu toga razgovarali smo s Draganom Vukčevićem, direktorom kompanije Grand Promet iz Banje Luke, koja se već 20 godina bavi prikupljanjem ambalažnog otpada.
Gdje se nalazi BiH po pitanju prikupljanja i recikliranja ambalažnog otpada u odnosu na zemlje EU-a?
Kad je riječ o prikupljanju i reciklaži kartonskog ambalažnog otpada, u BiH imamo Natron hayat u Maglaju, tvrtku koja ima određene kapacitete, ali svoje proizvode ne može plasirati na tržište EU-a zbog zastarjele tehnologije. U EU kupuju nove linije za proizvodnju ambalažnog kartona tako da samim time mijenjaju standarde tako da naša tvrtka ne može ispoštovati neke standarde koje diktira EU. Tehnologija i kapacitet koji imamo stavlja nas, da kažem, na dno ljestvice po pitanju reciklaže. Kina je polovinom 2017. obustavila uvoz iz EU-a i SAD-a, između ostalog, iz razloga što su stvorili tri ogromna deponija čiji su razmjeri toliki da je nama to, jednostavno, nezamislivo. Kina je bila lider po pitanju uvoza, kako mi to kažemo, viška ambalažnog otpada na području EU-a i SAD-a. Oni su sav taj ambalažni otpad uvozili, reciklirali i pravili nove proizvode. To je sad stalo. Bilo je govora da će u taj posao ući Vijetnam koji bi vršio uvoz ambalažnog otpada iz EU-a, ali i balkanskih zemalja, međutim, od toga još nema ništa. Tako da smo sad svi mi koji se bavimo ovim poslom u problemu jer ne možemo isporučiti ambalažni otpad. Kod nas su na lagerima velike zalihe ambalažnog otpada, a sve je to posljedica kineske odluke. EU ne može izvesti otpad koji proizvede, a tek kad se otvori prostor nakon što oni izvezu svoje količine, mi dolazimo na red.
Imaju li tvrtke u BiH koje se bave prikupljanjem ambalažnog otpada u BiH neki vid podrške od države ili entiteta?
Mi se bavimo prikupljanjem papira, najlona i PET ambalaže, Natron se bavi prikupljanjem kartona, Omorika koja prerađuje PET ambalažu i još nekoliko tvrtki koje rade preradu najlona, ali to su sve znatno manji kapaciteti u odnosu na to koliko se na tržištu pojavljuje takve vrste otpada. Tako da nemamo mogućnost u EU isporučiti taj ambalažni otpad dok oni iz svojih zemalja ne povuku ambalažni otpad. Tek kad se tamo pojavi, recimo, taj neki višak prostora, možemo izvršiti plasman ambalažnog otpada na to tržište. Da imamo više tvrtki koje bi radile na ovim prostorima, smatram da bi daleko bolja opcija bila plasman gotovih proizvoda u EU po nižoj cijeni jer su ovdje jeftinija radna snaga i ostali resursi u odnosu na EU. Dakle, plasirali bismo gotove proizvode, a, uz to, riješili bismo problem ambalažnog otpada u BiH. Reciklirali bismo ga i ne bismo imali problem s ambalažnim otpadom u okolišu koji sad imamo.
Otkupom ambalažnog otpada bavite se od 1999., kako ste došli na tu ideju?
U to vrijeme malo tko u BiH htio se baviti ovim poslom. Nekako su se prikupljanjem ambalažnog otpada i sekundarnih sirovina na ovom prostoru oduvijek bavili Romi. Oni su od tog posla mogli lijepo živjeti. U to vrijeme javile su se neke mogućnosti za otvaranje biznisa ne samo s ambalažnim otpadom već i novinskim papirom, potom A4 uredskim papirom koji ide u posebne tvrtke i tako je sve počelo. Uvidjeli smo mogućnost razvoja prosperitetnog posla. U tvrtkama poput naše vrši se sortiranje papira koji ide u različite tvrtke na preradu. Mi smo to godinama radili i to je bio unosan posao od kojeg se moglo lijepo živjeti. No, ovakva situacija kakva je trenutačno nije baš za pohvalu, ali se i dalje može živjeti od ovog posla.
Tvrtka surađuje s fizičkim i pravnim osobama, kako to funkcionira u praksi?
S pravnim osobama imamo potpisane ugovore, imamo dozvole za otkup ambalažnog otpada koje izdaje resorno ministarstvo i mi po pozivu određene pravne osobe kupimo ambalažni otpad, dovozimo ga u tvrtku, važemo i šaljemo im vagne doznake. Na kraju mjeseca plaćamo im po kilogramu isporučenoga ambalažnog otpada. Građani dolaze svojevoljno ili ako su u pitanju veće količine, mi u dogovoru dolazimo na adresu pokupiti otpad.
Koliko vaša tvrtka mjesečno prikupi ambalažnog otpada?
Otprilike mjesečno sakupimo oko 20 tona PET ambalaže, dok najlona, kartona i papira prikupimo od 500 do 700 tona.
Kolike su otkupne cijene ambalažnog otpada?
Različite su cijene otkupa, primjerice, ako je u pitanju, recimo, mješavina PET ambalaža, boca različitih boja, otkupna cijena je 0,15 KM po kilogramu. Ako se ta ambalaža dovozi posebno, tj. razdvojeno po bojama, cijena je nešto veća.
S obzirom na lošu ekonomsku situaciju u BiH, koliko jedna osoba može zaraditi prikupljanjem ambalažnog otpada i može li time nekako osigurati svoju egzistenciju?
S obzirom na to da sam u dosta slučajeva upoznao ljude koji se bave prikupljanjem otpada, s nekima od njih zaista imam, uz poslovnu, i prijateljsku suradnju. Oni kažu da dnevno zarade od 30 do 40 KM prikupljanjem ambalažnog otpada. Netko tko ima bolje uvjete, primjerice veće vozilo ili vlastiti kombi, može zaraditi mnogo više. Ovdje je uglavnom riječ o ljudima koji se poslijepodne nakon posla bave prikupljanjem ambalažnog kartona. Obično je vrlo lako doći do njega jer ga dosta tvrtki ostavi u kontejnere nakon radnog vremena. Te osobe ujutro ga dovezu kod nas i uzmu novac. Ako se osoba ovim poslom bavi nekih osam sati i ima svoje vozilo, ta zarada na dnevnoj bazi može doseći i 120 KM. Dosta nam dolaze i umirovljenici koji na biciklu dovoze i po tri ture dnevno te tako zarade od 20 do 40 KM dnevno. Tako, uz mirovinu kolika god da jest, ostvare dodatna primanja i prežive u ova teška vremena. Ovog ljeta prijatelj je bio u apartmanu na moru i vlasnici istog svakog poslijepodneva otišli bi u šetnju i usput bi pokupili odbačene plastične boce uz plažu jer se u Hrvatskoj plaća povrat plastičnih boca.
Što bi bilo najdjelotvornije u BiH za smanjenje ambalažnog otpada u prirodi?
U FBiH postoje dva operatora sustava, u RS je jedan, osim njih, fondovi za zaštitu okoliša trebali bi se pozabaviti što više s edukacijama glede odlaganja ambalažnog otpada. Jako često sam spominjao da, osim ovoga što mi skupimo, tog otpada jako puno završi na deponijima. Zapadne zemlje to su regulirale na jako jednostavan način - kažnjavanjem. Naime, ako si s komunalnim otpadom bacio i ambalažni, bit ćeš kažnjen, a nije riječ o malim iznosima. Zapad je na taj način probudio svijest i da se razdvaja otpad te da se ponaša odgovorno. Ovo je najbrži način rješavanja problema. Pohvalne su edukacije po školama, ali je to dugotrajan proces. Kazne mnogo brže donose rezultate
