Odavno smo ušli u drugi mjesec od početka blokade rada državnih institucija, na koju su se politički predstavnici iz Republike Srpske odlučili kao odgovor na nametanje izmjena Kaznenog zakona BiH, piše Večernji list BiH.
Treba razgovarati
Osim Dodikova dolaska na sastanak s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom i prisutnosti sjednici Predsjedništva BiH kako bi spriječio donošenje bilo kakvih odluka, nikakvih promjena u odnosu na početak kolovoza nema. Jedan od domova Parlamentarne skupštine BiH pokušao je zasjedati bez zastupnika iz RS-a, a Vijeće ministara nikako. Nakon neuspjelog zasjedanja Zastupničkoga doma upitno je i kakav je smisao takvih igrokaza ako će se sve svesti na medijske izjave suprotstavljenih strana. Bez obzira na međusobne optužbe, srpske stranke za sada ostaju privržene zaključcima Narodne skupštine RS-a o bojkotu rada institucija BiH. Neizvjesno je kako će se izići iz ove krize državnih institucija. Najbolje rješenje i svakako najoptimističniji scenarij postizanje je unutarnjeg dogovora o deblokadi rada institucija, ali to uključuje znatno širi politički dogovor koji se trenutačno ne nazire. Prvo bi moralo doći do konkretnih razgovora političkih aktera iz obaju entiteta, uz ili bez sudjelovanja međunarodnih dužnosnika. Formalno se nitko ne protivi razgovorima i svi pozivaju na dogovor, ali u praksi nema poteza u tom smjeru. Jasno je da visoki predstavnik Christian Schmidt neće poništiti zakonske izmjene koje je nametnuo njegov prethodnik te da taj zahtjev srpskih stranaka neće biti ispunjen.
Nema stabilnosti
Rješenje koje zagovara političko Sarajevo svodi se na sankcioniranje i uklanjanje s pozicije u Predsjedništvu BiH Milorada Dodika. No, čak i da visoki predstavnik posluša takve zahtjeve, jasno je da se time ništa ne bi riješilo. Naprotiv, kriza bi se samo produbila jer nije Dodik jedini koji bojkotira rad državnih institucija. To je nešto iza čega su stale sve političke opcije u RS-u i svi srpski dužnosnici u državnoj vlasti. Čak i da Christian Schmidt smijeni Dodika i sve srpske dužnosnike u izvršnoj vlasti, što bi se time dobilo? Njihove pozicije ne bi se mogle popuniti, a kriza bi dodatno eskalirala. Zato to uopće nije realno rješenje, bez obzira na to koliko ga u Sarajevu priželjkivali. Postoji mogućnost i da se uruši srpsko jedinstvo ostvareno kroz zaključke Narodne skupštine RS-a. Ako, primjerice, SDS, PDP i DNS intenziviraju kritiku Dodikova ponašanja i ocijene da je u nacionalnom interesu da ipak sudjeluju u radu Parlamentarne skupštine BiH. No, i to bi bila tek djelomična deblokada jer Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH i dalje ne bi funkcionirali. A pitanje je i kako bi takva promjena političkog stava utjecala na popularnost oporbenih srpskih stranaka. Bez obzira na to što optužuju Dodika da krši zaključke Narodne skupštine RS-a i ugrožava poziciju tog entiteta prizivanjem Daytona 2, teško je vjerovati da bi se odlučili na hazarderski potez te vrste. Situacija u kojoj se danas nalazi BiH svakako je daleko od normalne i stabilne.
Svi procesi su zaustavljeni i trenutačno nema naznaka rješenja situacije. Zauzete pozicije se tvrdoglavo drže, a oni koji bi svojim autoritetom mogli nešto pomaknuti s mrtve točke, predstavnici međunarodne zajednice, za sada djeluju nezainteresirano. Kao da doista vjeruju u priče pojedinih analitičara i političara iz Sarajeva da će se sve samo od sebe riješiti “nakon ljeta”. Zaboravljaju da se samo od sebe u ovoj zemlji nikad ništa nije riješilo, a vjerojatno neće ni u budućnosti.
