Marin Šindik jedan je od rijetkih wire art umjetnika u BiH. Možda i jedini. Njegova nedavna izložba u Čapljini privukla je mnogo pozornosti. Šindik je izložio stabla koja su napravljena od žice, piše Večernji list BiH.. Već ranije je imao nekoliko sličnih izložbi i svaki put je izazvao divljenje javnosti. Tako je bilo i prije nekoliko dana.
Drva od žice
Inače, Hercegovci su navikli saditi prava stabla, ali Šindik je odlučio da će njegova biti od žice. - Od 2009. bavim se ovim. Priča je krenula nakon smrti djeda koji mi je ostavio 90 pčelinjih košnica, a ja sam alergičan na ubod pčele. Djed je imao skoro tonu meda godišnje, što je fin posao. Nije se želio pomiriti s tim mojim stanjem i ostavio mi je košnice. Ja nisam znao što dalje i odlučio sam od žice, koja služi za saće, napraviti drvo kao simbol života i uspomenu na djeda. I tako je sve krenulo - priča nam Šindik na početku razgovora. Ovaj samouki umjetnik još uvijek se ne bavi profesionalno stvaranjem ovih stabala. Zaposlenih je u tvrtci Stark gdje radi na plastifikaciji metala. U slobodno vrijeme stvara ova predivna djela. - Za jedno drvo u prosjeku mi treba 7-8 sati upornog namatanja žice. Ali sam se našao u tome. Kada pravim jedno drvo, doslovno ne čujem ništa oko sebe. Samo sam u tome. Mnogi su tražili da ih naučim ovo raditi. Imali su planove raditi ovo na Starom mostu, Međugorju i drugim sredinama gdje je veći protok turista. Ali kada bi sjeli sa mnom, brzo bi odustajali. Treba imati živaca za ovo, kao i volje i strpljenja. No, mene ovo smiruje. I moram završiti drvo u istom danu jer sam jako zainteresiran kako će ono na kraju izgledati - priča nam naš sugovornik.
Pitanje komercijalizacije
Kaže kako još uvijek svoju umjetnost nije komercijalizirao. Mnogo kupaca je odbio jer se nije slagao s onim što su tražili od njega. - Na početku sam odbijao npr. raditi drvo u ružičastoj boji. Ja ga kao takvog nisam vidio i nisam ga želio raditi. Ali sam s vremenom vidio kako se jedno takvo drvo uklapa u interijer moga kupca i danas ne odbijam takve zahtjeve. Vidici se šire, učim još uvijek i nisam još krenuo u komercijalne vode. Ne da nemam ideju neke male kafeterije gdje bi sve ovo bilo izloženo i moglo se kupiti, ali nisam još krenuo tim smjerom. Što ne znači da neću. Ne opterećujem se time još, možda život donese i to jednoga dana - ističe Šindik. Dodaje kako svako drvo za njega ima emociju, iako ga na kraju prodaje za 50 ili 100 maraka. U Americi se ista djela prodaju za tisuće dolara. Ali daleko smo mi od toga.
Šindik: Ova vrsta umjetnosti je kao Josipa Lisac. Ili je voliš ili ne voliš. Nema sredine
- Mislim da napredujem u tehnici, idejama, ali i imam još mnogo toga naučiti. Kad sam tek krenuo u ovo, tražio sam po internetu da vidim bavi li se još tko ovim. I vidim da ima još ljudi koji su na istom tragu, koji su bolji od mene te se dugo bave ovom umjetnosti - odgovara Šindik na pitanje koliko se ljudi još bavi wire artom. Ali i dodaje: - Ovo je kao Josipa Lisac. Ili je voliš ili ne voliš. Jednostavno, nema sredine.
