Bez obzira na nepostojanje granica unutar EU i na izreku da za ljubav nema granica, hrvatski državljani u samo 6,1 % slučajeva za supružnike biraju – strance. Lani je u Hrvatskoj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, sklopljeno 20.467 brakova, a među njima je bio 19.091 brak između hrvatskih državljana, 1244 braka hrvatskih državljana i stranaca te 132 braka stranaca. Kad je riječ o miješanim brakovima, građani su bili otvoreniji prema njima u bivšoj državi, pa je 1990. u Hrvatskoj bilo 19% miješanih brakova s najčešćom kombinacijom Srpkinja – Hrvat i Hrvatica– Srbin. No, 2002. takvih brakova je bilo manje od 5%. Ipak, posljednjih godina bilježi se blagi porast brakova hrvatskih državljana i državljana BiH i Srbije.
Brakovi Hrvata i stranaca u EU
Ako se s ulaskom Hrvatske u EU očekivao porast brakova hrvatskih i državljana članica Unije, naši muškarci za bračne partnerice najviše biraju državljanke BiH i Srbije, pa tek onda Njemice, Makedonke, Slovenke, Austrijanke, Amerikanke... A uglavnom su muškarci ti koji se žene strankinjama u Hrvatskoj, naspram tek 89 hrvatskih državljanki koje su se udale za strance što govori i o tradicionalnom obrascu da se muškarci žene strankinjama u svojoj zemlji, a žene uglavnom udaju za strance u njihovoj. Tako se lani od 1155 hrvatskih mladoženja koji su se oženili strankinjama njih 269 oženilo mladenkama iz BiH, a njih 235 mladenkama iz Srbije. Napominjemo da se ne radi o Hrvaticama iz BiH, i o Srpkinjama, hrvatskim državljankama, već isključivo o državljankama BiH i Srbije. A slični podaci su i u 2015. i 2014. Usporedbe radi, 2001. bilo je 148 brakova naših građana s tada jugoslavenskim državljankama.
– Mi smo još zatvoreno društvo sklono tražiti partnere unutar kruga koji poznajemo, prije svega u Hrvatskoj, pa u susjednim zemljama zbog interregionalne povezanosti – kaže sociologinja Sonja Podgorelec iz Instituta za migracije i narodnosti. Profesorica psihologije u mirovini Mirjana Nazor smatra da su Hrvati skeptični prema brakovima sa strancima i da im je danas važnije da za supružnike odaberu “naše” – Hrvate i katolike, mnogo više nego što je to bilo u njezinoj generaciji. Za hrvatske muškarce koji su se oženili ženama iz susjednih zemlja tumači da im je bitan element istog podneblja.
– Bez obzira na različite nacionalnosti, znaju u što se upuštaju s njima, a muškarcima je tu tradicionalno dominantnije nego nacionalno jer je Hrvatima važna tradicionalna uloga žene, što objašnjava zašto više biraju žene iz BiH i Srbije nego, primjerice, iz Francuske – drži M. Nazor.
No, zbog iseljavanja mladih zasigurno u članicama EU ima više brakova između hrvatskih državljana i stranaca nego u nas, ali oni ne ulaze u statistiku DZS-a jer su sklopljeni izvan Hrvatske i ti parovi najčešće žive vani.
– Znam za slučaj Francuza koji je diplomirao na zagrebačkom Medicinskom fakultetu i htio je odraditi specijalizaciju, ovdje živjeti i oženiti se, ali po našim propisima stranci još ne mogu dobiti specijalizaciju pa se vratio u Francusku i tamo vjenčao s Hrvaticom. Naši mladi ljudi koji odu vani na specijalizaciju i vjenčaju se sa strancima i, kad se žele vratiti u Hrvatsku, ne mogu često dobiti posao pa se vrate vani – govori Podgorelec.
I među 89 hrvatskih državljanki koje su se vjenčale sa strancima najviše njih se u Hrvatskoj udalo za državljane BiH (26), a po četiri su se udale za državljane Srbije, Makedonije, Italije. Iako se posljednjih godina bilježi blagi porast brakova s državljanima BiH i Srbije, nije očekivati u bližoj budućnosti ponavljanje stanja do 1990. s tada etnički miješanim brakovima.
Promjene nakon 1990.
Prof. Snježana Mrđen sa Sveučilišta u Zadru u znanstvenom radu “Etnički miješani brakovi na prostoru bivše Jugoslavije, 1970. – 2005.” navela je da je nakon 1990. počelo naglo smanjivanje etnički miješanih brakova na prostoru bivše države. Najintenzivnije smanjenje zabilježeno je u Hrvatskoj s 19% 1990., na 9% 1993., a 2002. na manje od 5%, piše Mrđen. I u centralnoj Srbiji je 2005. broj miješanih brakova pao ispod 6%.
– Područje bivše Jugoslavije još je dosta opterećeno političkim naslijeđem, što se odražava i na sklapanje brakova različitih nacionalnosti među zemljama bivše države, a u politički kriznim vremenima mješoviti su brakovi bili nestabilniji – kaže demograf Anđelko Akrap. Premda, dodaje, bilježimo blaži porast brakova naših državljana s državljanima BiH i Srbije, on je u ukupnoj brojci sklopljenih brakova mali iako je tih brakova više od onih s državljanima članica EU.
