Osvajanje zapadne Bosne bio je preduvjet Oluje. Nekoliko operacija od 1994. su je nagovijestile. Željko Glasnović tada je bio zapovjednik postrojba HVO-a u zajedničkim Hrvatskim snagama. O svemu tome Glasnović govori u intervju za Večernji list BiH.
Generale, kako se danas osjećate, kakve emocije proživljavate o Oluji?
- Kod mene se miješa ponos zbog onoga što su napravile Hrvatske snage. To su zajedno napravili Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane, a s druge, osjećam se tužno jer su Hrvati u BiH još marginalizirani. Osporava se uloga u tim operacijama od “Cincara” do “Južnog poteza” kada smo došli 20 km od Banje Luke. Zato su mi pomiješane emocije. O tome stalno govorim i ovoga sam tjedna sam svjedočio na jednome predavanju u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu kako bih ljudima objasnio ulogu HVO-a. Jedna je vrlo važna stvar koju treba isticati. Od 23.000 pripadnika Hrvatskih snaga više od 11.000 bili su pripadnici HVO-a koji su se borili u prvom i drugom ešalonu. Bez njih, bez HVO-a i četiri zborna područja, a to su Bosanska Posavina, Središnja Bosna, Sjeverozapadna Hercegovina i Mostar, mi danas ne bismo imali hrvatsku državu. RH bi danas izgledala kao Cipar. Niti bismo imali FBiH. U trenutku kada je potpisan Daytonski sporazum 51 posto teritorija FBiH su držale Hrvatske snage.
Vaša je uloga upravo u operaciji “Oluja” bila specifična, a zbog jednoga detalja i intrigantna. Otišli ste u Travnik i prenijeli Armiji BiH detalje operacije. Što je bio cilj toga?
- General Ante Gotovina je bivši legionar. Ja sam također bio u legiji. Mi smo se vrlo dobro razumjeli. U mene je imao povjerenje, jednako kao i pokojni ministar Gojko Šušak. Surađivali smo i nikada tim ljudima nisam govorio ono što je volio čuti, nego ono što je morao znati. Nekada sam bio brutalno iskren. Zbog toga me general Gotovina poslao u Travnik da izvijestim zapovjednike Armije BiH. Rasim Delić je kasnije stigao na sastanak, a tamo su bili general Alagić, zapovjednik 7. korpusa Armije BiH, i drugi. Rekao sam im da će “Oluja” početi nekoliko dana ranije nego što smo planirali. Svi su znali da će se operacija dogoditi, ali nitko nije znao kada. Svaki pripadnik UN-a, OESS-a i drugih međunarodnih organizacija na terenu BiH i RH znao je da se nešto veliko sprema. Snage su se već počele grupirati i bilo je nemoguće skriti operaciju tih razmjera. Mi nismo potpuno imali povjerenje u bivše jugočasnike. Gotovo cijeli vojni vrh ABiH su bili upravo ti kadrovi koji su još imali veze u KOS-u. S druge strane, oni nisu na HVO gledali tada pozitivno jer je završio krvavi rat Washingtonskim sporazumom. Naravno, bilo je nepovjerenja. No, da završim. Jedno od deset načela rata je obmana.
Operacija je lažno nazvana “Kozjak”, a ne “Oluja”. Što je bio cilj te obmane?
- To je bila taktička varka. Zapovjedništvo Operativne skupine Split, u kojemu je zapovjednik bio Rahim Ademi, pustilo je informaciju da će se operacija zvati “Kozjak”, a to je planina između Vrlike i Knina, upravo kako bi navuklo srpske snage na taj potez kako bi pomislili da će se glavnina udara upravo doći na tome mjestu. Ali, naravno znamo što je bilo. Dinara je bila zauzeta. Tu su se rotirale 4. i 7. brigada HV-a, a Knin im je bio na dlanu.
Nakon nekoliko akcija u zapadnoj Bosni, Srbi su bili svjesni kako im se sprema stupica za pad Krajine. No, neki tvrde kako je “Oluja” ipak bila izrežirana i da je bila dio političkog dogovora?
- To su totalne gluposti. Plasirali su ih jugozombiji i njihovi ortaci izvan zemlje. Posve sigurno mogu tvrditi da je to totalna laž. Za takve je obmane kriva ekipa Pusić, Platforma 112, Documenta, Detecta... Cilj tih ljudi je diskreditirati same temelje hrvatske države, njezinu borbu za opstanak. Njihov je problem to što mrze sve hrvatsko. U Dalmaciji su vrlo aktivni orjunaši koji na tavanima čuvaju fotografije kralja Aleksandra. Ti ljudi nikada nisu gledali prema Zagrebu, nego Beogradu. Nekada su se klanjali krvavom bravaru, danas Bruxellesu. Samo su promijenili odijela. Ali njihov mentalni sklop teško je promijeniti jer je fosiliziran 50 godina.
U Oluji je spašena zapadna Bosna i spriječen je novi genocid nakon Srebrenice...
- Ekskluzivno ću vam otkriti. Cijela pričuva streljiva pješačkog naoružanja Petog korpusa neposredno prije ove operacije pala je na oko 1500 metaka i 300-tinjak ručnih bombi. Znamo kakve smo probleme imali s opskrbom u središnjoj Bosni kada je odnos snaga mudžahedina i HVO-a bio 10:1, iste su probleme imali u bihaćkom džepu. Zanimljivo je da su, po mojim informacijama, Srbi naoružavali i jedne i druge snage tamo kako bi štedjeli svoje postrojbe na terenu. Bio je plan da oni kroz konvoj prebace hranu zaraženu biološkim sastojcima i tako oslabe ABiH u Bihaću. Zato je važno istaknuti - da nije bilo HVO-a, danas ne bi postojala BiH. I danas se zato ne mogu načuditi naivnosti bošnjačkog vodstva jer su Hrvati najmanje u tri navrata spašavali BiH. Prvi put to je bilo izlaskom na referendum za neovisnu BiH, spašavali su je u ratu te vojnim operacijama koje su dovele do Daytonskog sporazuma. Najveća žrtva ovoga rata su Hrvati u BiH.
Kako u tome kontekstu tumačite tvrdnje da su Herceg Bosna i HVO bili zločinački pothvat čija je kruna presuda u Haagu za UZP?
- Opet teška budalaština. Hrvati su provodili prve obuke 1991. jer smo znali što se sprema. Nije signal bio samo spaljivanje jugoarmade i četnika, koji su samo zamijenili kokarde petokrakom, sela Ravnog i poznata Alijina rečenica da to “nije naš rat”. U ljeto 1991. te snage SAO Krajine su spalile selo Uništa, a Hrvate kao taoce odveli u Knin. Imate izvješća MUP-a BiH koji kažu da je BiH potpuno nespremna braniti teritorijalni integritet BiH. •
Đe nađoste ovog parmaka đenerala hahahaha