Najave iz Moderne i Pfizera o pronalasku cjepiva protiv nekih vrsta tumora i respiratornih virusa u sljedećih pet godina nisu nešto što je iskrsnulo preko noći. Tehnologija glasničkog RNK i liponanosoma, koja je iskorištena za isporuku cijepnog materijala u mRNK cjepivima protiv COVID-19, počela se razvijati desetak i više godina prije pandemije, i to upravo s ciljem razvoja cjepiva protiv raka. Kako je u trenutku pojave pandemijskog virusa ta tehnologija bila razvijena do neke mjere, u kratkom je vremenu prepravljena i iskorištena za cjepivo protiv COVID-19.
Sprej protiv gripe i COVID-19
Cjepivom protiv COVID-19 primijenila se mogućnost isporuke glasničkog RNK, koja kodira za određene proteine. – Stanice raka imaju drukčije proteine od zdravih stanica. To je bit priče. Ako su proteini različiti, imunosni sustav može ih napasti i eliminirati tumor. Moderni pametni lijekovi ukidaju inhibiciju imunosnog sustava, a tada se daje veća mogućnost aktivacije imunosnom sustavu da napada tumor. Cjepivo bi bilo unos glasničkog RNK, pretpostavljam, za one tumorske proteine za koje znamo da su različiti od zdravih, normalnih ljudskih proteina i na taj bi se način imunosni sustav aktivirao, stvorio mehanizme koji bi napali tumorske antigene – objašnjava prof. imunolog prof. Zlatko Trobonjača sa Zavoda za fiziologiju, imunologiju i patofiziologiju riječkog Medicinskog fakulteta.
Postojeća cjepiva protiv respiratornih virusa, pokazalo se, slabije štite od infekcije. To je zato što proizvode sistemsku, a ne lokalnu imunost na sluznici. Na sluznici postoje antitijela koja nas štite od infekcije, imunoglobulini A (IgA). Luče se u sluz koja oblaže i probavni i dišni sustav i neutraliziraju virus prije nego što uopće dođe u kontakt sa stanicama epitela sluznice. Tako se blokira mogućnost infekcije. – Morali bismo pronaći liponanosome koji bi se unosili u nos, vjerojatno u obliku spreja, i tako lokalno u sluznici dovoditi do stvaranja IgA. Lokalno nanošenje spreja ujedno bi spriječilo i nuspojave cjepiva – kaže imunolog.
Nenad Ban, profesor strukturne molekularne biologije u Saveznoj tehničkoj visokoj školi u Zürichu (ETH), ističe da je imunoterapija izuzetno uspješan i relativno moderan način borbe protiv raka koji se sve više koristi u medicini. Postoji nekoliko strategija kojima se može potaknuti organizam da se bori protiv raka. Jedan način je da se lijekovima inhibiraju prirodni stanični procesi koji kontroliraju i ublažavaju imunosni odgovor da bi se smanjila šansa da se razviju autoimune bolesti. Druga strategija je da se iz krvi osobe sa slabim imunosnim odgovorom na rak izoliraju stanice imunosnog sistema, takozvani T-limfociti, i onda se u laboratoriju odaberu i uzgoje upravo one stanice koje se najbolje bore protiv raka i vrate u krvotok pacijenta. Također je moguće potaknuti organizam da se bori protiv raka pomoću laboratorijski pripremljenih antitijela koja se specifično vežu na stanice raka, što potiče imunosni odgovor.
– Potencijal cijepljenja protiv raka istražuje se već godinama. Međutim, pripremiti novo cjepivo koje je razvijeno specifično za jednu bolesnu osobu do sada nije bilo moguće jer je administrativna procedura za korištenje cjepiva ili novog lijeka uvijek bila preduga da bi bila korisna. Razvoj RNK cjepiva, koja su se uspješno koristila za imunizaciju protiv SARS-CoV-2 virusa, pokazao je da RNK cjepiva mogu biti vrlo uspješna i da mogu potaknuti odgovor imunosnog sustava protiv različitih sojeva virusa, a da se bitno ne promijeni formulacija cjepiva. Bez obzira na to za što je RNK cjepivo pripremljeno, sastojci su više-manje kemijski identični. Upravo zato će vjerojatno u budućnosti biti moguće skratiti proceduru testiranja toksičnosti cjepiva i potrebnu administrativnu proceduru da se dobije dozvola za korištenje RNK cjepiva kako bi se potaknuo organizam da se bori protiv stanica raka – rekao nam je prof. Ban.
Nuspojave manji problem
– Procedura će izgledati ovako: stanice raka izolirat će se iz pacijenta biopsijom ili kirurškim zahvatom. Nakon toga odredit će se sekvenca ključnih proteina na površini tih stanica raka i vidjeti koliko su mutirani i različiti od proteina na svim ostalim stanicama u našem organizmu. Na osnovi te informacije potom će se pripremiti RNK cjepivo, koje će potaknuti imunosni sustav pacijenta da se bori protiv raka i da ga u sasvim eliminira – opisao je prof. Ban.
Razvoj RNK cjepiva tijekom pandemije bitno je ubrzalo ovu vrstu istraživanja, dodao je, tako da nisu preuveličana predviđanja da će se RNK cjepiva moći početi koristiti za liječenje raka i mnogih drugih bolesti u skoroj budućnosti. – Što se tiče popratnih pojava cijepljenja, situacija s liječenjem raka po nekoliko kriterija predstavlja i manji problem. Ljudi, naime, ne žele prihvatiti jake nuspojave ako se treba cijepiti protiv virusa, koji nerijetko uzrokuje slabe simptome. Međutim, siguran sam da bi pacijenti rado prihvatili određene rizike cjepiva koje bi ih moglo uspješno izliječiti od malignih bolesti s lošim prognozama – zaključio je prof. Ban.
