Hrvatski građani iz pograničnih područja redovito odlaze u šoping u Bihać, Cazin ili Veliku Kladušu. Kako kažu, roba i usluge su jeftinije, a zanatlije i prodavači veseliji i nasmijaniji. “Slikajte me, ali brzo, moram dalje do tržnice da stignem ženu prije nego što mi potroši sav novac”, kaže Jovica Bubalo, uskače u auto i sprema se nastaviti vožnju ulicom koja vodi do bihaćke tržnice.

Velik izbor robe

Ulica je uska i puna rupa, nogostupi zakrčeni nepropisno parkiranim automobilima, a Jovica je samo na tren navratio u jednu prodavaonicu poljoprivredne opreme. Tamo je kupio dvije motike i platno kojim će preko zime zaštititi mlade voćke, a prije toga se u obližnjem frizerskom salonu usput i ošišao. “Motike sam platio 40 maraka, to je dvostruko jeftinije nego kod nas, a ošišao sam se za pet maraka - jeftinije nije bilo. Jovica i njegova supruga su među onim hrvatskih građana koji subotom i ponedjeljkom preplave bihaćku tržnicu i ovdje kupuju robu koja je znatno jeftinija nego kod njih u Hrvatskoj. “Subotom i ponedjeljkom ovdje vrvi od automobila s gospićkim i karlovačkim pločicama. Ljudi kupuju sve i svašta - odjeću, sadnice voća, pčelarsku opremu, gumene čizme, kape i kabanice. Uzimaju i hranu, iako s tim ne bi smjeli preko granice, ali mislim da im pogranični službenici tu nekad i progledaju kroz prste”, priča Adrijana. Već duže vrijeme hrvatski građani iz pograničnih područja, ali i iz Karlovca, redovito navraćaju u Bihać i ovdje se opskrbljuju robom koja je još uvijek jeftinija nego u Hrvatskoj (alatke, benzin, prehrambeni proizvodi i odjeća). Jeftinije su i uslužne djelatnosti, pa se ova nabava često kombinira s posjetom frizeru, zubaru ili automehaničaru. O tome koliki se promet na ovaj način ostvari još nema pouzdanih brojki, ali je trend primjetan, i to u toj mjeri da su u Obrtničkoj komori USŽ-a već razmišljali o tome koju bi marketinšku strategiju mogli primijeniti kad je riječ o ovim kupcima. “Ja sam našim članovima još davno predlagao da, naprimjer, izrade letke s reklamom svojih proizvoda ili usluga i stavljaju ih iza brisača automobila s hrvatskim registracijskim pločicama. Ti letci se mogu podijeliti i u Karlovcu, a tamo se može uložiti i u reklamu na lokalnoj radiopostaji”, kaže predsjednik Obrtničke komore USŽ-a Šemsudin Bajrić.

Stalne mušterije

U frizerskom salonu, u kojem se ošišao i Jovica Bubalo, kažu kako o tome nisu razmišljali jer svoje redovite i vjerne mušterije iz Hrvatske već imaju. “Da, istina je, zaista imamo mnogo mušterija iz Hrvatske, muškarci se obriju i ošišaju, žene se ponekad i farbaju ili prave frizure prije nekih svečanosti”, kaže frizerka Alma dok brije jednog mušteriju iz Lapca.Osim frizera, povoljniji su i zubari i automehaničari, a o njihovim jeftinim i dobrim uslugama priča se u cijelom pograničnom području u Hrvatskoj, barem ako je vjerovati zaposleniku jedne benzinske crpke nedaleko od Graničnog prijelaza Izačić. “Ja sam u krugu svojih prijatelja sve njih nagovorio da idu u servis u kojem ja popravljam auto.

Poslodavac nudi stalni radni odnos i plaću do 2200 eura neto. Uvjet je srednja škola