Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, u organizaciji Udruge studenata socijalnog rada Zamfis u suradnji s studijem Socijalnog rada, održana je tribina povodom obilježavanja Svjetskog dana svjesnosti o autizmu.
Različiti svjetovi
Na početku tribine nazočne je, u ime Filozofskog fakulteta, pozdravila pročelnica studija socijalnog rada, doc. dr. Davorka Topić Stipić. -Za osobe s autizmom kaže se da su obični ljudi s neobičnim doživljajem svijeta. Naši svjetovi često su različiti. Zato obući se, ili zaogrnuti se u plavo, čitati s plavog papirića... nije dovoljno. To je lijepo, nije loše, ali to je onaj okidač za podizanje svijesti. Međutim, nama ne treba bljesak, treba nam trajno svjetlo, treba nam konstantna i sustavna pomoć. Nadam se, pa i vjerujem, da ćemo danas saznati i naučiti puno više od onoga s čim smo došli ovdje kako bi bolje mogli razumjeti te osobe i njihov svijet, ali i nas zajedno s njima, istaknula je Topić Stipić. Paula i Neno Tomić iz Gruda, roditelji djeteta s autizmom, studentima su održali predavanje na temu autizma iz vlastitog iskustva. Prije predavanja Paula je za Večernji list izjavila: -Najteže je prihvatiti stvarnost. Vidite da se dijete ponaša drugačije i počnete istraživati što je to. Cilj tribine trebao bi biti stići do roditelja. Zamolila bih studente, buduće socijalne radnike, da gledaju na taj problem. Roditelji se trebaju osvijestiti, čim primijete da nešto nije u redu da reagiraju. Najvažnije je intervenirati što ranije. Autizam je specifičan jer je svako dijete specifično autistično. Ne moraju sva djeca imati teški oblik autizma. Roditelji griješe, tješe se da djetetu samo malo teže ide govor i da će se to vremenom riješiti, ističe Paula.
Bolna spoznaja
Na upit koliko je teška i bolna spoznaja da je dijete autistično, kaže: -Prijelomni trenutak u životu roditelja djeteta s autizmom onaj je u kojem ti liječnik u oči kaže njegovu dijagnozu. Nekada je teško, nekad plačeš, a nekad vidiš samo dobre strane. Rad i život s autističnim djetetom doprinijeli su da smo prihvatili granice našeg djeteta kao i naše granice, kazala nam je Paula. •
