U franjevačkom samostanu u Mostaru sinoć je održana misa zadušnica za sedam pobijenih franjavaca koje su partizani ubili 14. veljače 1945. godine. Koncelebriranu svetu misu predvodio je gvardijan fra Iko Skoko. Fra Leo (Leon) Petrović, provincijal, fra Grgo Vasilj, gvardijan, fra Jozo Bencun, bivši župnik, fra Bernardin Smoljan, župnik na Humcu, fra Kažimir Bebek, župnik u Pločama, fra Rafo Prusina, bivši župnik i fra Nenad Venancije Pehar, profesor u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu, odvedeni su toga datuma iz mostarskog samostana u nepoznatom pravcu i likvidirani su.
Molitva za pobijene
- Večeras molimo za sedmoricu naše braće koju su komunisti ubili na današnji dan 1945. godine ovdje u Mostaru, te za sve naše vjernike stradale u II. svjetskom ratu i poraću, te za žrtve Domovinskog rata. Zacijelo, Drugi svjetski rat i poraće bili su najteže razdoblje u povijesti našeg naroda u BiH. U razdoblju od 1941. do 1952. u BiH smrtno je stradalo 160 katoličkih svećenika i 9 časnih sestara. U II. svjetskom ratu i poraću stradalo je oko 10 posto našeg puka. Iz Hercegovine stradalo je oko 16.000 vjernika. Godina 1945. bila je najteža. Samo u toj godini ubijena su 104 svećenika - rekao je, između ostaloga, gvardijan Skoko tijekom svete mise. Među onim fratrima koji su ostavljeni u samostanu 1945., i preživjeli, bio je fra Gaudencije Ivančić. On je 13. veljače 1986., malo prije svoje smrti, sjećajući se mostarskih žalosnih događaja iz veljače 1945., fra Jozi Vasilju, u samostanu Humac kod Ljubuškoga, diktirao svoja sjećanja.
Fra Gaudencijevo svjedočanstvo je posebice dragocjeno zato što je on bio svjedok očevidac sveukupnoga događanja u samostanu sve do trenutka nasilnog odvođenja svoje subraće, ali i zato što je fra Gaudencije sutradan, s fra Pavom Dragićevićem, išao kod predstavnika nove vlasti i tražio svoju subraću o čemu je također svjedočio.
Popisivali franjevce
Partizani su u Mostaru 14. veljače ušli bez ispaljenog mjesta. Jedno od prvih mjesta u koje su ušli bio je franjevački samostan u Mostaru. Popisivali su sve franjevce koji su u njemu bili. Nekoliko puta su odlazili, dolazili, a cijelo vrijeme u samostanu su ostavljali naoružanu stražu.
Kada su se zadnji put vratili odveli su sedam franjevaca koje više nitko nije vidio. Njihova franjevačka braća danima nisu znala kakva je sudbina zadesila fra Lea i ostale. Tek kada je narod počeo dolaziti u crkvu i govoriti kako Neretva izbacuje tijela bilo je jasno da su sedmorica franjevaca likvidirana.
