Izmjenama ustava entiteta te izbornih pravila i propisa međunarodna uprava u BiH je puna dva i pol desetljeća remetila power-sharing balans među trima nekada zaraćenim stranama utvrđen Daytonskim i Washingtonskim mirovnim sporazumom, a rezultat takvih eksperimenata vodio je jačanju nepovjerenja te podjele zemlje između dvaju entiteta, odnosno dvaju naroda - Srba i Bošnjaka, te guranju Hrvata na margine, piše Večernji list BiH.
Svojevrsni zaokret dogodio se presudom Ustavnog suda BiH u predmetu Bože Ljubića o konstitutivnosti i legitimnom političkom predstavljanju iz 2006., koja još uvijek nije provedena, a što je jasno ako se pogleda sastav izabranih izaslanika u četiri kluba u Domu naroda, triju konstitutivnih naroda te predstavnika ostalih, kao i u samome državnom Predsjedništvu BiH.
90% na štetu Hrvata
Odluka visokog međunarodnog predstavnika Christiana Schmidta iz listopada prošle godine tek je djelomično obesmislila planove probošnjačkih unitarističkih političara da se Hrvatima posve otme mogućnost utjecaja na vlast u Federaciji BiH nakon što oni zapravo nemaju nikakva utjecaja u Republici Srpskoj. A situacija u kojoj se nalaze nije samo rezultat rupa u propisima nego i odluka prethodnih međunarodnih visokih predstavnika koji su s više od 100 intervencija nanijeli izravno ili neizravno štetu hrvatskoj strani u gotovo 90% slučajeva. Potvrdio je to u komparativnoj analizi izvornih rješenja te što su u praksi donijele izmjene nekadašnji sudac Ustavnog suda BiH Mato Tadić čija se knjiga prevodi i na engleski jezik. Najpogubnije izmjene odnosile su se na izmjene izbornih pravila i propisa koje je donijela Misija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) te intervencije na Ustav Federacije BiH koje je nametnuo austrijski diplomat na čelu Ureda visokog međunarodnog predstavnika u BiH Wolfgang Petritsch, a kasnije nastavio njegov sudržavljanin Valentin Inzko. Izmjenama izbornih propisa omogućene su manipulacije izborom izaslanika u federalni Dom naroda, pa su hrvatske izaslanike, počevši već od 2000., počele masovno birati bošnjačke stranke kako bi se obračunale s Hrvatima. Kako bi se usprotivili nametanju nelegitimnih političkih predstavnika, Hrvati u BiH organizirali su Hrvatski narodni sabor BiH, a kasnije i Hrvatsku samoupravu. Poslije je odnose posve poremetio Petritsch amandmanima na Ustav Federacije BiH. Ukinuo je paritet s brojem ministarstava koja su Hrvati imali i način donošenja odluka konsenzusom te je ozakonio bošnjačko preglasavanje Hrvata. To je ozakonjeno u Vladi Federacije BiH nakon izmjena koje je nametnuo Petritsch. Čak i kada su imali svoje izabrane ministre, bošnjačke stranke, koje kontroliraju najmanje 11 mjesta, uvijek su mogle donijeti odluku bez suglasnosti ijednog hrvatskog ministra. A takva situacija bit će i u mandatu predstojećeg saziva federalne Vlade. Najveću pak štetu Petritsch je nanio Hrvatima time što je izmijenio odredba Ustava Federacije BiH o potrebnoj potpori za imenovanje predsjednika i dvaju dopredsjednika. Umjesto natpolovične većine, uveo je da se to može napraviti samo uz potporu trećine svakoga kluba.
Dalje od Petritscha
Treba reći kako je to kasnije omogućilo da se izabere Vlada Federacije u razdoblju od 2010. do 2014. samo uz potporu 5 od 17 Hrvata u Domu naroda. A upravo to ozakonio je Inzko. Najave kako bi se novom intervencijom moglo uvesti preglasavanje 2:1 između predsjednice i dvoje dopredsjednika prilikom predlaganja mandatara i Vlade Federacije BiH čak su i korak dalje od Petritschevih amandmana, a koji se nije usudio ići u takav zahvat. Naime, Petritsch je dodao još jednog dopredsjednika, ali nije ukinuo suglasnost vodstva za imenovanje Vlade. Ukidanje suglasnosti svih članova vodilo bi već na sljedećim izborima prema gubitničkoj poziciji Hrvata.
