Čak i unatoč valu ekstremno visokih temperatura na području koje električnom energijom opskrbljuje Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne, nema razloga za brigu, tvrde iz ove kompanije iz koje navode i kako trenutačna potrošnja bitnije ne premašuje prosjeke prethodnih godina, piše Večernji list BiH.
- Svjedoci smo ekstremno visokih temperatura na gotovo cijelom distribucijskom području JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne d. d. Mostar. Međutim, u potrošnji električne energije nema značajnih odstupanja u odnosu na prethodne godine u ljetnim mjesecima - navela je voditeljica Sektora korporativnih komunikacija EP HZ HB Marija Buntić.
Objasnila je kako ova elektroprivreda sa sjedištem u Mostaru ima dovoljne količine energije za svoje korisnike. - Imamo dovoljne količine električne energije i adekvatnu distribucijsku mrežu te svojim potrošačima jamčimo dostatnu i kvalitetnu opskrbu - dodala je.
Suša i manji dotok
Ovo elektroprivredno poduzeće, međutim, proizvodi energiju jedino korištenjem vodnih potencijala u sedam hidroelektrana s instaliranom snagom od 852 MW. U pitanju su HE Rama, HE Mostar, CHE Čapljina, HE Jajce I, HE Jajce II, HE Peć Mlini i HE Mostarsko blato te jedna vjetroelektrana Mesihovina. Koliko je važno ulaganje u energetske projekte, najbolje govori primjer iz drugog dijela lipnja ove godine, kada su Bosna i Hercegovina, gotovo čitave Albanija i Crna Gora te Dalmacija ostale po tri sata bez struje zbog velikog kvara. Sustavi prijenosa tih zemalja pretrpjeli su krah napona. Ostatak kontinentalne Europe nije bio znatnije pogođen u toj situaciji.
Regija koja je u pitanju pred kolaps je uvozila dva gigavata električne energije iz okolnih zemalja te isporučivala 417 megavata u Italiju kroz visokonaponski kabel za jednosmjernu struju (HVDC) nazvan Monita. Ta linija ide ispod mora. Da su balkanske zemlje imale mogućnost podignuti alternativne proizvodne kapacitete, ne bi došlo do kaskadnog raspada cijelog elektroenergetskog sustava. Trenutačno je još lošije stanje u regiji zbog višednevne suše i manjeg dotoka voda, što djelomično kvari planove u hidroelektranama, no istodobno stanje u BiH popravljaju solarne elektrane koje konačno pokazuju pravi učinak i tek otkrivaju potencijale te vrste energije. Vjerojatno je najbolji pokazatelj za to glavni grad Austrije koji u najboljem dijelu dana ima potencijal od instaliranih 200 megavata proizvodnje električne energije. Ovaj grad ima čak 10.000 solarnih elektrana koje proizvode dovoljno energije za opskrbu više od 57.500 kućanstava, uključujući više od 1500 novih sustava priključenih od početka godine. No, kako bi takvo što postalo realnost u Bosni i Hercegovini, a napose u njezinu južnom dijelu, potrebno je cijelu priču oko investiranja u obnovljive izvore energije, ponajprije solare, učiniti transparentnijom te, što je najvažnije, dostupnijom za što širi krug ljudi, što kod nas još uvijek nije slučaj.
Kada su pak u pitanju vjetroelektrane, prema podacima međunarodne agencije International Renewable Energy Agency (IRENA), urađena je studija procjene potencijala obnovljivih izvora energije na ovom prostoru. Podaci pokazuju da isplativ potencijal instalirane snage vjetroelektrana iznosi 10.619 MW, a potencijalna proizvodnja 22.893 GWh. Samo radi usporedbe, prema podacima Državne regulatorne agencije za električnu energiju, u 2019. cijela potrošnja električne energije u BiH iznosila je 12.330,13 GWh, s tim da se mora imati na umu kako je sredinom te godine ugašen i mostarski Aluminij, koji je bio najveći potrošač električne energije. Potencijali vjetroenergije pokazuju, zapravo, da su dvostruko veći od potreba cijele Bosne i Hercegovine, uključujući čak i velike potrošače, kakve su bazna i metalska industrija.
Devetina potreba
Posebno je veliki potencijal solarne energije. Iznosi oko 74 milijuna GWh električne energije. No, pokrivenost teritorija BiH od samo dva posto solarnim panelima pokrila bi devetinu potreba BiH, odnosno 1340 GWh. Uz činjenicu da BiH pripada zemljama Europe sa značajnom sunčevom izloženošću, korištenje sunčeve energije, u usporedbi sa zemljama EU-a, ne može se smatrati beznačajnim. BiH ima u prosjeku godišnje 1840,9 sunčanih sati, dok taj broj na jugu zemlje doseže vrijednost i do 2352,5 sati godišnje. Jedini bh. grad na Jadranskom moru Neum u prosjeku godišnje ima 2600 sunčanih sati raspoređenih u 270 sunčanih dana.
Najveći učinak solarne elektrane teoretski imaju na jugu zemlje. Primjerice, prosječna godišnja proizvodnja po četvornom metru iznosi oko 1600 kWh u južnom dijelu, a u sjevernom, primjerice Tuzli, oko 1200. Prednjači Neum koji ljeti u jednom danu po četvornom metru može proizvesti i do 6,9 kWh, a Mostar nešto manje oko 6,3 kWh. Posebno je značajna u tome kontekstu odluka Elektroprivrede HZ HB da omogući svim malim proizvođačima da postanu dio sustava proizvodnje. Problemi već nastaju s većim novim proizvođačima koji vrlo teško mogu dobiti dozvolu za izgradnju većih objekata jer prijenosni sustav ne omogućava prijam novih količina električne energije, što onda poziva na izgradnju novih dalekovoda, transformatorskih postrojenja i cijele infrastrukture, što je pak zadaća države BiH.
