Na otprilike 12 km od Beograda nalazi se zračna luka “Nikola Tesla” u naselju Surčin, piše Večernji list BiH. U sklopu nje nalazi se Muzej zrakoplovstva Surčin. Riječ je djelu bh. arhitekta Ivana Štrausa koje svojim staklenim zdanjem u obliku ‘krafne’ plijeni pozornost prolaznika i posjetitelja kako samog muzeja, tako i obližnje zračne luke.
Problemi i rješenja
Kamen temeljac za ovo velebno zdanje položen je 1975., a za javnost je muzej otvoren 1989. Na čak dvije izložbene etaže kao i na vanjskoj postavi ukupne površine 6000 m2 nalazi se vrijedna muzejska zbirka sačinjena od rijetkih i reprezentativnih uzoraka bogate zrakoplovne povijesti ovih krajeva, od prvog Svjetskog rata, pa sve do 1999. . Rijetki primjerci poput jedinstvenog talijanskog lovca FIAT G-50 bis te ostataka srušenog F-117 mogu se vidjeti samo u postavi ovog muzeja. Međutim, muzej prate problemi u radu kao i konstantni sukobi u srpskoj javnosti oko imenovanja i postavljanja uprave i ravnatelja. Naime, prilikom utemeljenja ove institucije u vlasničkoj strukturi muzeja upisane su sljedeće tvrtke: JAT (danas Air Serbia), zračna luka “Surčin” (danas “Nikola Tesla”), Kontrola letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA), Aviogeneks, Prva petoletka – Namenska, Utva, Kluz, Teleoptik-Žiroskopi i DMB iz Srbije te Ineks Adrija Aviopromet iz Ljubljane, Pan Adria iz Zagreba, Soko iz Mostara, koji nisu iz Srbije. Potpuno je nejasno kakav je status te kakva prava i obveze ima Soko iz Mostara u ovoj situaciji. Svojevremeno se pojavila informacija u studenome 2015. godine, a koju je plasirao tadašnji ministar obrane Srbije Bratislav Gašić, kako postoje dokumenti koji dokazuju da su osnivačka prava prenesena na državu Srbiju te je još dodao kako “Vlada Republike Srbije ulazi u svoj muzej”. Ta je izjava bila daleko od istine jer službe njegovog ministarstva, ipak, nisu uspjele prikupiti suglasnosti o prijenosu vlasništva. Iako su bila dva pokušaja da se od suvlasnika prikupe potrebne suglasnosti, niti jedan od njih nije urodio plodom, a nejasno je i ne postoje informacije jesu li tvrtke poput mostarskog Sokola obaviještene o tome. U dva navrata uspjeli su dobiti odgovor jednog od suvlasnika i to poduzeća Prva petoletka, ali od ostalih nije stigla nikakva suglasnost, najmanje od mostarskog Sokola. Mostarski Soko, kao i njegove tvrtke nasljednice imaju u djelomičnom vlasništvu jedan od rijetko kvalitetno opremljenih zrakoplovnih muzeja koji pune 24 godine posluje bez ikakvog sudjelovanja ove mostarske tvrtke. Riječ je o jednom od najposjećenijih muzeju u Srbiji koji godišnje bilježi oko 44.000 posjeta. Također, s obzirom na vrijednu izložbenu građu, uz pravilan pristup i menadžment to bi bila institucija koja bi mogla izvrsno zarađivati. U sklopu muzeja nalazi se neprocjenjiva zrakoplovna građa i materijali - kako izložene letjelice i motori, tako i važna dokumentacija. Srbija bi svakako trebala izvijestiti Soko iz Mostara o poslovanju muzeja do sada od 1992., otkako ova tvrtka nema uvid u poslovanje institucije čiji je suosnivač. Od 1992. tadašnji SRJ, nakon njega Srbija i Crna Gora, a najposlije Republika Srbija, raspolažu muzejom kao da je riječ o državnom vlasništvu. To najbolje manifestira svojevoljno postavljanje i smjenjivanje ravnatelja muzeja koje se do sada bilo neovlašteno provodilo od Ministarstva obrane Srbije.
Bez suglasnosti
Sve ove odluke samim time su nezakonite i niti jedna od njih, kao niti jedno imenovanje ravnatelja i uprave muzeja ne može biti učinjeno bez suglasnosti, između ostalih, i mostarskog Sokola. Također, država Srbija bi trebala pismenim putem zatražiti spornu suglasnost od Sokola, kao i dati mu uvid u poslovanje Muzeja u protekle 24 godine, a na upravi ovog poduzeća je hoće li naći za shodno jednu takvu ustanovu prepisati susjednoj državi. Nadamo se da će nadležni shvatiti da se radi o neprocjenjivom bogatstvu i poduzeti sve kako bi ostali dijelom suvlasničke strukture ove jedinstvene ustanove. Obveza je zemlje Srbije omogućiti to svim suvlasnicima, među kojima je i mostarski Soko, koji je od svih bio ujedno i najznačajnija karika u nekadašnjoj vojnoj industriji i čiji proizvodi čine najznačajniji dio izložbene građe Muzeja.
