Deset godina je prošlo otkada je Mostaru od tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Paddyja Ashdowna nametnut Statut koji je grad na Neretvi i njegove stanovnike svih nacionalnosti doveo do “ludila” i još većih podjela.
Politička prepucavanja
Paddy Ashdown u maniri apsolutnog političkog autoriteta međunarodne zajednice u BiH svojim Statutom ukinuo je tadašnjih šest općina. Formira jedinstvenu Gradsku upravu, a bivše općine pretvara u izborne jedinice, uvodi nacionalne kvote u Gradskom vijeću prema kojima nijedan narod ne može imati većinu. Umjesto da cijeli projekt rezultira političkim napretkom, kako su tada procjenjivali čelnici međunarodne zajednice, Grad Mostar svako malo zapada u takvu političku krizu koja je unazadila već dogovorene investicijske projekte i stalno unosi nove razdore među njegove stanovnike ili političke stranke. Ne samo da nametnuti Statut nije ispunio očekivanja, već se traže modaliteti na koji ga način eliminirati i stvoriti novo politički snošljivije okruženje u kojem neće biti dominacije nijednog naroda nad drugim. Zbog nametnutog Statuta, Mostar je jedini grad u BiH koji nije imao lokalne izbore u 2012. godini, i to je jedini grad u BiH koji svake godine mora o proračunu pitati dopuštenje Ureda visokog predstavnika. Na neriješnom ustroju Mostara “zube oštre” sve političke stranke što se kasnije negativno reflektira na međustranačke odnose u institucijama na višim razinama vlasti (županija, entitet, država). U slučaju Mostara, uz političare verbalno znaju “zaratiti” i vjerske zajednice, što se kasnije transformira na odnose Hrvata i Bošnjaka kao dominantnog naroda u gradu na Neretvi koji se sve više dijeli.
Nema rješenja za Mostar
Već se godinama vode jalove rasprave o budućem političko-administrativnom ustroju grada, za što je nemoguće pronaći kompromisno rješenje i uz posredstvo međunarodne zajednice koja je sve na kraju zakuhala. Hrvatske stranke nude koncept Grada Mostara na principu jedna općina i jedna izborna jedinica, “jedan čovjek – jedan glas”. Čelnici bošnjačke stranke SDA to ne prihvaćaju i uz pomoć svoje središnjice iz Sarajeva traže organizaciju Mostara u više općina koje bi, također, bile izborne jedinice. Oporba do čijeg mišljenja u tom gradu nitko ne drži, nude alternativu, koje dvije vodeće hrvatske i bošnjačke stranke nazivaju političkom paradiranjem, a ne ponudom kvalitetnog rješenja o ustroju grada. Međunarodna zajednica nakon svega sada šuti, očito smatrajući da je nametnuti Statut Grada Mostara i dalje dobar.
