Sigurno ste ve ponešto čuli o famozim “tantrumima” – popularni naziv preuzet iz engleskog govornog područja tj. izljevima bijesa, no htjeli smo objasniti zašto do njih uopće dolazi te što je najbolje učiniti kada se vi i vaše dijete susretnete s ovom razvojnom fazom.
Da, dobro ste pročitali – izljevi bijesa (tantrumi) su dio normalne razvojne faza djeteta kao što je i strah od odvajanja ili puzanje. Počinju se najčešće javljati u dobi od 18 mjeseci, a prema nekim istraživačima mogu trajati čak do 5. Godine djeteta. Prema Potegal M. Koserok M. i Davidson R. zanimljivo je napomenti kako izljevi bijesa koji započnu a bacanjem i udaranjem o pod traju kraće, te se brže prelaze dvije faze izljeva bijesa - a to su ljutnja i tuga, piše Ordinacija.hr.
No zašto uopće do njih dolazi?
U dobi od 18 mjeseci djeca su već usvojila razne motoričke i kognitivne sposobnosti. Većina djece do te dobi zna samostalno hodati i izgovarati pojedine riječi i rečenice složene do 2 riječi. Svakim danom uspijevaju nadmašiti svoje sposobnosti i bivaju sve samostalniji. To se preklapa sa razvojnom fazom “Ne” i fazom kada oni žele postići samostalnost i sve činiti sami.
S obzirom da im motoričke, kognitivne i emocionalne sposobnosti nisu jednako razvijene u trenucima kada ne mogu emocionalno procesuirati i razumjeti svoj “neuspjeh” ili pak dođe do onemogućavanja samostalnog izvršavanja nekog zadatka od strane roditelja dolazi do sukoba njihovih kognitivnih sposobnosti – oni u toj dobi žele i misle da mogu sve samostalno izvršiti i do emocionalne preopterećenosti uslijed te nemogućnosti odnosno nemogućnosti nošenja sa vlastitim osjećajem ljutnje i tuge.
Znači, iako su djeca u toj dobi sposobna za razne motoričke i kognitivne aktivnosti, emocionalni razvoj se ne razvija jednako brzinom te se ne uspijevaju izboriti sa svojim osjećajima.
Također, iako mogu biti svjesni donekle svojih emocija i općenito situacije koja ih dovodi do frustracije, nedostaje im načini na koji bi izrazili te svoje emocije – vokabular i samoregulacije. To nastupa tek kasnije i bitno je adekvatno odgovoriti na to kako bi se dijete znalo i moglo samoreugulirati jer postoje osobe koje to ni u odrasloj dobi ne uspijevaju.
Banalni primjer jedne takve situacije bi bila usporedba odrasle osobe koja svoju frustraciju zbog neke situacije (npr. svađe) prepričava svojoj prijateljici i korištenjem bujice riječi kako bi opisala situaciju i time svoje osjećaje zapravo regulira tj. izbacuje svoje negativne osjećaje. Djeca nemaju potrebni vokabular da objasne što su htjela učiniti i što osjećaju u nekom trenutku. Umjesto toga preostaje im motoričke spospobnosti i vokabular koji su do tada usvojili – tako da će najčećše lupati nogama i ruka, bacati, skakati i vrištati ili koristiti riječ „ne“.
Također, često do izljeva bijesa dolazi radi toga što neka od primarnih potreba djeteta nije zadovoljena – dijete tako može biti gladno, žedno, pospano ili ga može mučiti i probava. Djeca ne mogu sama prepoznati niti razumjeti da je to možda primarni razlog njihove frustracije, nego osjećaju nelagodu koju sami ne mogu prepoznati i riješiti.
Kako se ponašati kada tantrum nastupi?
S obzirom na sve prije rečeno, prevenstveno je važno da roditelj razumije da su izljevi bijesa normalna razvojna faza i da dijete to ne čini namjerno nego jednostavno još nije dovoljno emocionalno i razvojno spremno drugačije reagirati.
Ipak, svako dijete je priča za sebe te će tako neka djeca imati češće i jače izljeve bijesa, a kod druge će biti jedva primjetna.
Smjernice za postupanje kada se susretnete s izljevom bijesa
U svakom slučaju, ovo su osnovne smjernice što činiti kada se susretnete s izljevom bijesa:
1. Pokušajte ostati smireni
Nije dobro na djetetovu ljutnju reagirati ljutnjom, vi ste odrasla osoba i morate djetetu pružiti primjer dobre samoregulacije i utočišta jer to dijete, u biti, traži iako toga samo nije svjesno. Npr. Kada bi vasa prijateljica došla na kavu i krenula s pričom o nemogućem zadatku koji kojoj je zadao šef ne bi ste odmah napali nju i način njenog izražavanja, iako bi nakon priče možda zaključili da je to za nju u biti dobra prilika. Iako su većinom izvor djetetovih problema roditelji npr. Ne dozvoljavaju im da pojedu sladoled jer trebaju ići na ručak, pokušajte objektivno gledati na situaciju i objasniti i djetetu tako (nakon što izljev bijesa prođe).
2. Ostanite fizički blizu djeteta
Možete dijete pitati ako želi zagrljaj – veliki broj djece u tom trenutku ne želi fizički kontakt no bitno je ostati blizu djeteta i ne udaljavati se jer time pružate djetetu osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti te pomažete djetetu da se prije smiri.
Važno je ne dozvoliti djetetu da vas udara, kratkom rečenicom mu dati do znanja da to ne smije raditi i fizički ga u tome spriječiti (naravno, bez upotrebe sile no onemogućiti mu udaranje držanjem njegove ruke i sl.).
3. Ukoliko pričate, pričajte o njegovim osjećajima i radnjama
Djeca različito reagiraju, neka će s prije smiriti ukoliko ih samo pustite da se “ispušu”, neka će se prije smiriti uz vaš glas.
Za vrijeme trajanja izljeva bijesa bilo bi bitno da ne nudite zamjene (možeš dobiti sladoled kada pojedeš), ne objašnjavate nego samo prepričate ukratko što dijete čini i kako se osjeća npr. Vidim da si jako ljut. Udaraš nogama o pod.
Iako se čini pomalo jednostavno i jasno, kao što smo prije spomeuli, djeca ne razumiju svoje osjećaje te je dobro umjesto njih ih opisati i imenovati. Tako će ih prije naučiti prepoznati i uskoro umjesto bacanja i vikanja, moći i sami reći “ljut sam” što je veliki pomak ka tome da prepoznaju svoje osjećaje prije nego postanu preplavljeni njma i omogućiti im da ih pokušaju ispoljiti i proživiti na adekvatan način.
4. Nakon što izljev bijesa prođe, procijenite želi li vaše dijete zagrljaj
Ili ga pitajte, utješite ga te dozvolite mu vrijeme da smiri svoje osjećaje.
5. Pronalaženje zajedničkog rješenja
Kada se dijete umirilo pokušajte kroz priču i ne osuđujuće proći situaciju te zajednički naći rješenje kako ih ubuduće izbjeći. Iako su izljevi bijesa zapravo dobri za razvoj dječjeg mozga, za nas znaju biti jako neugodni te ih pokušavamo izbjeći. Prepričavajući događaj skupa s djetetom i vi ćete prepoznati što bi bi bio glavni razlog zbog kojeg je došlo do izljeva bijesa te ćete u buduće lakše izbjeći takve situacije. U tome prvenstveno pomažu jasna pravila (iako je ovo doba testiranje granica i testranje neće u potpunosti izostati) i dosljednost.
Ona djeci pružaju sigurnost i predvidljivost te mogućnost prilagodbe i razumijevanje što će se slijedeće dogoditi što im pomaže u regulaciji njihovih osjećaja. Važno je zapamtiti da su izljevi bijesa normalni dio razvoja djeteta te da ih djeca ne čine kako bi nas naljutili i zadobili pažnju, već kako bi vremenom ovladali svojim emocijama, pri čemu im mi moramo biti glavni tumači i primjeri kako se nositi sa neugodnim osjećajima.
