Riječi: čitaona, čitaonica i čitara asociraju na mjesto u znaku čitanja. Jedino u Posavini takvo mjesto sve je drugo, samo ne prostor namijenjen zaljubljenicima lijepe književne riječi jer mjesto nema nikakve veze s čitanjem. U Posavini muškarci često odlaze do ‘čitaonice’, ali iz nje se ne vraćaju s novinama i knjigama u rukama, već, kako je to odlično zamijetila književnica Julijana Matanović, uglavnom dobro raspoloženi. Druženje je povod odlaska do omiljenog mjesta susreta prijatelja, a ovih dana ‘čitaonice’ su i mjesta susreta zaljubljenika stare društvene igre – prstena. Nekad su je igrali samo stariji, a danas je sve više mladih koji računalnu tehnologiju radije na nekoliko sata mijenjaju za tradicionalnu društvenu igru. No, nisu samo u Posavini zaljubljeni u starinsku igru prstena koja se prenosi s koljena na koljeno, već i u središnjoj Bosni drže do stoljetne tradicije.
Drevna “muška” igra
Drevna igra prstena jedna je od igara koju su naši stari igrali u hladnim zimskim noćima kad bi radovi u polju utihnuli, žene se zatvorile u kuće uz ručne radove, a muškarci uz pjesmu odmjeravali snage u prstenu. Danas je okružje nešto drukčije jer internetska tehnologija zamjenjuje tradicionalna druženja. U Posavini je igra prstena i dalje popularna, a pravila se nikad nisu promijenila. Uz domaće delicije i rakiju, koje su sastavnica ukupnog ugođaja, nije promijenjeno ni pravilo da je to isključivo muška igra. Koliko je ta starinska igra i danas atraktivna kod Posavljaka potvrđuje činjenica organiziranih turnira u prstenu koji su ovih dana u punom jeku u mnogim selima Posavine od Grebnicama, Domaljevca i Bazika do povratničke Posavine pa do oraškog Kostrča, Tolise, Donje Mahale, Oštre Luke, Ugljare, Vidovica i drugih mjesta.
Pravila igre
Način igre je zapravo jednostavan. Glavni rekvizit u igri prstena je okrugli, četverokutni, šesterokutni ili okrugli mjedeni, bakreni ili od drugog metala napravljen prsten ili navoj. Igra se s 10 kapica koje su zapravo šeširi kojima je odsječen obod. Svaka ekipa ima najmanje dva, a najviše tri igrača, a igra se na prostirki na podu. Jedna ekipa traži prsten, a druga ekipa ih ometa. Cilj je u što manje pokušaja otkriti ispod koje je kape protivnička ekipa skrila prsten. Tko pronađe prsten, udari jako po kapi, koja na neki način odskoči od poda. Maheri - dobri igrači prstena, moraju biti i dobri glumci ne odajući mimikom ili gestom da su pronašli prsten. Igranje se zna prilično oduljiti, pa tako najuporniji znaju u igri provesti noć i dočekati zoru.
Mladi čuvaju tradiciju
- To je lijepa tradicija koju i danas čuvamo - ističe Mijo Oršolić, predsjednik mjesne zajednice Tolisa gdje je duga tradicija organiziranja turnira. Iako žene ne sudjeluju u igri, u Boku nam nisu zabranili promatranje igre.
Za razliku od drugih starinskih igara, očito igri prstena ne prijeti zaborav u Posavini, nego je čeka još puno zima i uzbudljivih turnira.
