Jedna od najjaktivnih umirovljenica iz Koprivnice je prije sedam godina krenula na jogu, a dotad je plivala, hodala i planinarila. Na aerobik je krenula prije 28 godina.
Kad smo prije četiri godine posjetili Anicu Čuraj iz Koprivnice, koja nas je s tad 76 godina oduševila vježbom pet Tibetanaca, danas nam je izgledala kao da prkosi godinama, jer nam se činilo da još lakše podnosi vježbe, a kod joge nam je pokazala i neke nove stvari. Izgleda da su joj godine saveznik. Rekli bismo, što je starija, to je vitkija i danas je u boljoj formi nego ranije.
Ovoj Koprivničanki mogu zavidjeti, i to s punim pravom, i upola mlađe osobe, bez obzira na spol. Da bi njezino tijelo u toj dobi bilo pokretljivo i savitljivo poput gume dan započinje kao i ranije vježbom Tibetanaca, a završava ga satom aerobika ili pilatesa. Gledali smo baku na satu aerobika i doista ju je teško pratiti pogledom, a kamoli da s njom vježbamo trbušnjake, vježbe joge, sklekove, rad s utezima... Nakon 20-minutnog zagrijavanja odvojila se od grupe s kojom radi da nam dočara neke od vježbi joge.
S osmijehom je primila čestitke, nije zaboravila kako nam je tijekom zadnjeg susreta preporučila Tibetance. Na njezin vedri osmijeh odgovorili smo kiselim, što je nju ponukalo da nas savjetuje kako sat vremena vježbi dnevno puno pomaže svakoj osobi.
Pojasnivši kako je imala i sama nekih problema sa zdravljem, ali fizička aktivnost je te probleme riješila.
- Puno manje ljudi bi se tužilo na zdravstvene tegobe kad bi se više kretali. Današnji sjedilački posao nas prisiljava da za svoj duh i tijelo nešto napravimo jer ćemo se bolje osjećati - rekla je gospođa Anica.
Njezina priča, koliko god bila posebna, vrlo je jednostavna u ovim vremenima.
- Mirovinu sam dočekala 1997. radeći u sektoru nabave u Podravci. Dotad baš nisam imala previše vremena, ali sam bila aktivna onoliko koliko su mi obveze dopuštale. Posao i obitelj s dvoje djece čovjeku ne ostavljaju puno prostora za sebe, ali se i u tom vremenskom tjesnacu nađe po koja minuta za sebe. Cure su odrasle, a ja sam otišla u mirovinu i tad sam okrenula novu stranicu života. Umjesto da sjedim pred TV ekranom, dan sam kreirala na svoj način - kaže nam gospođa Čuraj, dok je brisala znoj koji joj se slijevao s lica.