Ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman u dvodnevnom je posjetu BiH. Nakon središnje Bosne, gdje se poklonio hrvatskim žrtvama u Križančevu Selu, te obilaska Franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori, susreo se s dužnosnicima Hrvata u Vitezu. U Sarajevu se susreće s ministricom vanjskih poslova BiH Biserom Turković, a zatim slijede susreti s provincijalom Bosne Srebrene fra Jozom Marinčićem, te s Vrhbosanskim nadbiskupom, kardinalom Vinkom Puljićem. Popodevni dio posjeta je u Mostaru gdje je domaćin gradonačelnik Mario Kordić, a zatim i razgovor s biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim msgr. Petrom Palićem, te odvojeno s fra Miljenkom Štekom, provincijalom hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije i predstojnikom unije franjevačkih provincijala Europe.
Večernji list: Razgovarali ste s dužnosnicima i predstavnicima Hrvata iz središnje Bosne. O čemu?
Drago mi je posjetiti BiH kamo sam stigao u službeni posjet. Tu ću razgovarati s kolegicom Biserom Turković kako bismo dogovorili teme za zajedničku sjednicu Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara BiH u proljeće ove godine. Prvoga danas sam položio vijenac i zapalio svijeću kako bi iskazao pijetet i sjećanje na nevine žrtve koje su ubijene na kućnome pragu u Križančevu selu. Tamo je ubijena gotovo polovica civila od 64 osobe. Tako želimo njegovati kulturu sjećanja uz poruku da se to više nikada ne dogodi. Posjetio sam i Guču Goru, franjevački samostan sv. Franje Asiškoga koji je jako važan. Upravo svjedoči o Hrvatima, katolicima koji su ovdje starosjedilački narod. Izniman je simbol, ne samo središnje Bosne, nego ukupnosti Hrvata kao autohtonog naroda BiH. U Vitezu sam se susreo s Hrvatima središnje Bosne s najviše razine vlasti države, entiteta, Srednjobosanske županije i općina. Prenio sam im poruku predsjednika Vlade da će Republika Hrvatska, temeljem svojih ustavnih obveza i s obzirom da su Hrvati jedan od tri konstitutivna ravnopravna naroda, podržavati njihov ostanak, jačati njihovo kulturni i nacionalni identitet. To podrazumijeva potporu kulturnnim institucijama, ali i na gospodarskom planu, ostanku mladih. Hrvatska će investirati kako bi ti prostori ostali napučeni te se smanjio odlazak i popravila demografska slika. Posljednje, ali ne manje važno, Hrvatska Vlada uz sve njezine institucije apsolutno politički podupire Hrvate u Bosni i Hercegovini.
Večernji list: Često ste u BiH, a Hrvate se ovdje počesto nastoji predstaviti odvojeno, podijeljeno. Kakvi su vaši dojmovi?
Kada govorimo o BiH imamo na umu jednu kulturološku lepezu, ali i jedinstvo u različitosti njihove tradicije. Bilo da su u pitanju posavski Hrvati, srednjobosanski i Hrvati u Hercegovini. No, pri tome moram reći da me raduje da su apsolutno jedinstveni u očuvanju nacionalnog, jezičnog, kulturnog i vjerskog hrvatskog katoličkog identiteta.
Večernji list: Dosta sadržajna posjeta BiH, a posebno je važan dio koji se tiče organiziranja zajedničke sjednice Vlade RH i Vijeća ministara. Otkrijte nam što bi mogle biti teme toga susreta?
Sada je na redu Hrvatska organizirati zajedničku sjednicu. Posljednja održana između dviju država bila je 2017. godine u Sarajevu. Mi želimo organizirati sjednicu na kojima bismo predložili teme koje će uključivati promet, energetiku, zaštitu okoliša, europske integracije, carine, sigurnost i nezakonite migracije. Tek ćemo čuti što će moji sugovornici predložiti kao teme koje su od interesa i značaja za BiH. Nama je u Hrvatskoj jako važno imati Bosnu i Hercegovinu kao stabilnu, naprednu i funkcionalnu jer se radi o našem neposrednom susjedstvu. Tamo živi dio našega naroda. Hrvatska želi da BiH ostvari svoje najvažnije vanjskopolitičke ciljeve, ponajprije kroz članstvo u Europskoj uniji. Želim istaknuti da Bosna i Hercegovina uživa našu snažnu potporu i ima iskrenog zagovornika. Dolazim nakon posjete premijera Andreja Plenkovića koji je odmah na početklu rekao da u BiH dolazi kao prijatelj i partner. Moj dolazak je u istoj funkciji s ciljem dogovora operativnih detalja sjednice dviju vlada.
Večernji list: Uoči Božića i Nove godine bilo je loših poruka i prijetnji Hrvatima katolicima u BiH. Kako ste ih vi doživjeli?
Želim vjerovati da su to izolirani slučajevi, a činjenica da su reagirali i predstavnici Bošnjaka i Islamske zajednice ide u prilog tome da je u interesu svih naroda i svih vjera graditi tolerantno društvo, društvo u kojemu će se svi osjećati jednakopravni. To ne bi smjela biti praksa u BiH.
Večernji list: Mjesecima se u javnome narativu BiH koristi riječ rat, upućuju se prijetnje. Što im vi sugerirate kao predstavnik zemlje koja je članica EU i NATO-a, ali i koja je prošla rat?
Rat nikada nikome dobio dobro. Rat je uostalom zabranjem nakon II. Svjetskog rata temeljem odluke Ujedinjenih Naroda. Tko god govorio i spominjao rat ne misli dobro. Vidjeli smo koje su se strahote dogodile u BiH. Daytonsko-pariškim mirovnim sporazumom je zaustavljen rat. Nakon 26 godina još uvijek se traga za suživotom, te treba uporabiti sve napore i snagu kako bi se očuvala ta postdaytonska BiH sastavljena od triju konstitutivnih, ravnopravnih naroda. Jedino na taj način, kada su svi ravnopravni i jednaki, kada se poštuje ta konstitutivnost, uz prava svih građana, možemo govoriti o jednoj demokratskoj državi koja počina na načelu vladavine prava, uvažavanja drugog i drukčijeg. BiH je višenacionalna država i treba razumijeti taj njezin karakter. Kao takva posve je sigurno održiva, te je moguće ostvariti najvažniji cilj članstva u Europskoj uniji najprije ispunjavanjem ovih 14 kriterija kao uvjet za kandidacijski status.
Večernji list: Ima li po vama razloga biti optimist da će se provesti izborne reforme koje su dio tih 14 uvjeta?
Rješenje treba postići u interesu sviju. Ne može jednoj strani biti dobro, a da drugoj bude loše. BiH je tronožac i sigurno je ako jedna noga pukne, da će taj tronožac biti neodrživ. Svaka strana treba uložiti napore u dijalog. Ne može biti napredne BiH bez nužnih reformskih procesa. Vidjeli ste da ne samo EU, nego i američka administracija ulaže velike napore upravo kako bi se donijele nužne promjene Izbornog zakona. I zaključci Vijeća ministara Europske unije doneseni 14. prosinca upravo su govorili o Daytonskom sporazumu, o institucionalnim mehanizmima, o eliminaciji svih oblika diskriminacije u izbornom procesu. To podrazumijeva zaštitu jednakopravnosti i konstitutivnosti i političkog legitimiteta kroz predstavljanje triju konstitutivnih naroda i ostalih građana. Nadam se da će se do kraja ovoga mjeseca naći to jedno rješenje gdje će sve tri strane i ostali konačno moći postići dogovor koji bi onda morao proći odgovarajuće procedure u parlamentu.
Večernji list: Što ako ne bude dogovora, o čemu je upravo govorio i predsjednik Zoran Milanović da bi ovo mogla biti jedna od najtežih godina za bh. Hrvate ukoliko se ostvari scenarij o preglasavanju Hrvata za Predsjedništvo i izbacivanju iz Doma naroda?
Mislim da to nije nikome u interesu. Uvijek se može govoriti o ovome ili onome scenariju, ali ja govorim s pozicije dužnosnika u Vladi koji ulaže, predvođeni premijerom i svim ostalima, maksimalne napore u razgovorima s međunarodnim akterima koji su zainteresirani da se ostvare odgovarajuće potrebne promjene Izbornog zakona. Tako da na taj proces gledam afirmativno.
Ja mislim da svaka situacija mora imati rješenje. Hrvatska je jako angažirana sa sugovornicima iz BiH, ali i Europske unije, te partnerima iz SAD-a kako bi se pronašlo konačno reformsko rješenje BiH čime bi se omogućila institucionalna funkcionalnost zemlje.
Večernji list: Ugledni američki odvjetnik hrvatskih korijena Luka Mišetić izjavio je za televiziju HercegBosne, da u slučaju eliminiranja Hrvata iz vlasti oni imaju neka druga rješenja kao što je povrataka na zatečeno stanje s Washingtonskim sporazumom. Kako to komentirate?
Daytonsko-pariški mirovni sporazum i Washingtonski sporazum su jako važni dokumenti. Oni predstavljaju međunarodno pravo. Svaka promjena tih sporazuma zahtjeva organiziranje nove diplomatske konferencije svih onih sudionika, potpisnika i supotpisnika kako bi se promijenile odredbe ili donijelo neko novo rješenje. Od 2000. godine puzajućim reformama, te korištenjem bonskih ovlasti izmijenjene su određene odredbe toga sporazuma. Najispravnije bi to bilo vratiti na sm početak, na izvorno slovo i duh Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. Aneks IV. što je Ustav govori o jednoj zemlji s dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Na tim temeljima postoji BiH i oni upućuju na rješenje ostvarenja zajedničkog života triju konstitutivnih naroda i ostalih građana
