Studija je pokazala da osobe s koronavirusom, a koje nisu primljene u bolnicu, imaju veću vjerojatnost da će doživjeti simptome depresije do 16 mjeseci nakon dijagnoze u usporedbi s onima koji nikad nisu bili zaraženi.
Oni koji su bili vezani za krevet sedam dana ili više imali su višu stopu depresije i anksioznosti u usporedbi s ljudima kojima je dijagnosticiran virus, ali nikad nisu bili vezani za krevet. Iako je većina simptoma popustila unutar dva mjeseca nakon dijagnoze, pacijenti koji su proveli tjedan ili više u krevetu imali su veću vjerojatnost da će doživjeti depresiju i tjeskobu tijekom 16-mjesečnog razdoblja koje je bilo obuhvaćeno istraživanjem.
Pacijenti s teškim oblikom bolesti COVID-19 često su imali upalne promjene za koje je od ranije utvrđeno da su povezane s kroničnim učincima na mentalno zdravlje, posebice depresijom. Kao objašnjenje veće stope depresije i tjeskobe kod pacijenata s teškim oblikom bolesti COVID-19 znanstvenici navode kombinaciju zabrinutosti zbog dugoročnih posljedica bolesti po zdravlje i ustrajnosti simptoma covida, prenosi N1.
Autorica studije, profesorica Unnur Anna Valdimarsdottir sa Sveučilišta Island, rekla je: “Naše istraživanje je među prvima koje istražuje simptome mentalnog zdravlja nakon težeg oblika bolesti COVID-19 u općoj populaciji do 16 mjeseci nakon dijagnoze”.
Rezultati istraživanja sugeriraju da učinci na mentalno zdravlje nisu jednaki za sve pacijente s bolesti COVID-19 i da je vrijeme provedeno u krevetu ključni čimbenik u određivanju ozbiljnosti utjecaja na mentalno zdravlje.
“Kako ulazimo u treću godinu pandemije, za osiguranje pravovremene liječničke skrbi ključna je povećana klinička budnost u odnosu na pogoršanje mentalnog zdravlja među onim dijelom pacijenata s teškom akutnom bolešću COVID-19 te dodatne studije kojima se prati mentalno zdravlje nakon prve godine od preboljenja bolesti”.
Do sada se većina studija bavila samo štetnim utjecajima na mentalno zdravlje do šest mjeseci nakon dijagnoze covida. Izvan toga mnogo se manje zna o dugoročnim utjecajima na mentalno zdravlje, posebice za pacijente koji nisu primljeni u bolnicu s različitim stupnjevima težine bolesti COVID-19. U studiji su znanstvenici proučavali prevalenciju depresije, tjeskobe, uznemirenosti povezanih s bolesti COVID-19 i lošu kvalitetu sna među osobama s i bez dijagnoze bolesti u rasponu od 0 do 16 mjeseci.
Oslanjali su se na podatke sedam skupina ljudi iz Danske, Estonije, Islanda, Norveške, Švedske i Britanije. Od 247.249 osoba obuhvaćenih istraživanjem, njih 9979 (4 %) imalo je dijagnosticiran virus između veljače 2020. i kolovoza 2021. Sveukupno, ljudi s dijagnozom bolesti COVID-19 imali su veću prevalenciju depresije i lošiju kvalitetu sna u usporedbi s osobama kojima nikad nije dijagnosticirana bolest – 20,2 % u odnosu na 11,3 % iskusilo je simptome depresije, a 29,4 % u odnosu na 23,8 % imalo je lošu kvalitetu sna.
Ljudi kojima je dijagnosticiran koronavirus, ali nikad nisu bili prikovani za krevet zbog svoje bolesti, manje su vjerojatno imali simptome depresije i tjeskobe od onih kojima nije dijagnosticiran. Znanstvenici sugeriraju da je jedno od objašnjenja za to da je povratak normalnom životu olakšanje za te pojedince, dok su oni koji još nisu zaraženi još uvijek zabrinuti zbog mogućnosti da se zaraze. Međutim, tijekom 16 mjeseci istraživanja, pacijenti koji su bili vezani za krevet sedam dana ili više imali su 50-60 % veću vjerojatnost da će doživjeti veću depresiju i anksioznost u usporedbi s osobama koje nikad nisu zaražene tijekom razdoblja istraživanja, kako su otkrili znanstvenici.
Koautorica istraživanja Ingibjorg Magnusdottir, sa Sveučilišta Island, rekla je: “Veća pojava depresije i anksioznosti među pacijentima s bolešću COVID-19 koji su proveli sedam dana ili duže prikovani za krevet mogla bi biti posljedica kombinacije zabrinutosti za dugotrajne zdravstvene posljedice kao i postojanosti tjelesnih dugotrajnih simptoma bolesti COVID-19 daleko izvan okvira bolesti, što ograničava društvene kontakte i može rezultirati osjećajem bespomoćnosti.”
“Jednako tako, upalne promjene kod pacijenata s teškom dijagnozom mogu doprinjeti trajnijim simptomima mentalnog zdravlja. Nasuprot tome, činjenica da se osobe s blagim oblikom bolesti COVID-19 mogu prije vratiti normalnom životu i da su doživjele samo benignu infekciju vjerojatno pridonosi manjem riziku od negativnih učinaka na mentalno zdravlje koje smo primijetili.” Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Lancet Public Health.
