Na svakom koraku susrećemo frenetična međusobna optuživanja o tome tko “koristi metode” suradnika komunističke tajne policije, kolokvijalno nazivanih udbašima, a “mrtvu” organizaciju Udbu (skraćenica od Uprava za državnu bezbednost, koja pod tim imenom ne postoji od 1966.) dio hrvatske javnosti vidi i danas živu u svim važnim institucijama, piše Večernji list BiH.
Naime, smatraju da kao pipci djeluju na rubu ili izvan zakona, te se i dalje bave najmračnijim poslovima, od uhođenja, ucjenjivanja, objavljivanja dezinformacija u svrhu propagandnoga i psihološkoga rata, pa sve do ubijanja. Upravo je “korištenje udbaških metoda” postalo standardna diskvalifikacija protivnika koju koriste svi, od političara do običnih građana. Neupućen čovjek koji bi se informirao na internetu pomislio bi, doslovno, da je riječ o djelatnoj službi koja i danas vuče sve konce.
- Prije rata takva svijest o “srcu tame” postojala je kada su u pitanju “ustaše” u hrvatskom puku, ili “četnici” u srpskom. Dovoljno je bilo prokazati nekoga da je “od ustaša” pa da snosi posljedice, pa i one nesagledive. Nažalost, tih ostataka ima i danas između ta dva naroda, slažu se sociolozi. Kako nas vide “drugi i drugačiji”? Jedan od sociologa, Srđan Vukadinović iz Sarajeva, navodi da to i jest jedna zatvorena svijest iz iste takve društvene sredine kojom dominira govor mržnje šabloniziranih ljudi koji etiketiraju neistomišljenike, bez argumenata automatski diskreditiraju onako kako to njima odgovara, odnosno svjetovnim ili vjerskim centrima moći kojima kao sljedbenici nastoje odano pripadati.
- Lustracija se uzima olako. Takav stav nije dobar za čitavo društvo, pa na koncu, kako je pokazalo vrijeme s promjenama sustava, i za te pojedince. Relikti prošlosti su loši za sustav komunikacije i suradnje. U suvremenom svijetu je prihvatiti drugog i drugačijeg znak zrelosti jer otvorenost i tolerantnost za sva mišljenja nas upravo i oslobađaju od totalitarnih, zatvorenih društava, mišljenja je sociolog Vukadinović. Njegov sugrađanin, psiholog Ismet Dizdarević, smatra da mnogi etiketiranjem žele sebe staviti u prvi plan iz političkih ili drugih razloga, nemilosrdno koristeći sredinu i vrijeme u kojem se živi kako bi sebi dali na važnosti.
- Tako je i po pitanju nacionalnosti. Ne gleda se humano u ljudima, nego samo interes, što je jako negativno i bolesno, zaključuje psiholog Dizdarević. Konačno, pravnici u ovakvim slučajevima pozivaju na kaznenu odgovornost za djela protiv ugleda i časti- uvrede, klevete i sramoćenja, a za što se izriču novčane ili zatvorske kazne. •
