Izbori se zbog jedne od najvećih poslijeratnih katastrofa u BiH nisu održali u Jablanici, Konjicu, Fojnici, Kreševu i Kiseljaku. Misli ljudi bile su uz unesrećene. Iako je bio izborni dan, u većini zemlje on je protjecao mirno jer prirodne nepogode uvijek nas ujedine i pomažu nam da shvatimo koliko smo mali na Zemlji. Iako smo dosadašnjih godina u ovom danu slušali o kršenjima svega i svačega, ovog puta sve je bilo nekako dostojanstvenije nego inače, kao da se i sam kreator ovog svega odlučio da ljude u BiH okrene jedne prema drugima. Pa i ondje gdje redovito ima međunacionalnih tenzija, to se nekako primirilo i dan je tekao mirno.
BiH od petka ujutro, nakon što su stigle stravične vijesti o poplavama koje su izbrisale cijela naselja i oduzele ljudske živote, ne prestaje oplakivati svoje mrtve. Ljudi nema i ništa ih ne može vratiti. Večernji je list prije nekoliko dana stavio naslov: “Kakvo to nevrijeme stiže u BiH i Hrvatsku!? Prijete poplave, odroni...” Kao novinar koji prati i vrijeme, dojma sam da je bolje upozoriti na vrijeme, da se ljudi pripreme na najgore, a dao Bog da se nikad ne dogodi. Nažalost, dogodilo se kao i mnogo puta do sada, ali ovog puta nikad snažnije. I nažalost, bit će toga još. Međutim, ono što nakon svake katastrofe pozitivno odjekne jest međuljudska solidarnost. U BiH se često ne biraju riječi kada počne verbalni rat između Hrvata, Srba i Bošnjaka, ali kad se dogodi neka katastrofa, onda smo svi zajedno. Milorad Dodik, lider RS-a, među prvima se oglasio nakon razornih poplava te uplatio 250.000 KM općinama u Federaciji BiH koje su pogođene poplavama kao znak podrške stanovnicima tih područja i u znak solidarnosti s pogođenim zajednicama. Dodik će sigurno nastaviti sa svojom retorikom, međutim, ovog puta se izdigao iznad svih nesnošljivosti.
A Hrvatska pak, prema kojoj političko Sarajevo često ispaljuje otrovne strelice, pokazuje koliko je velika i koliko stoji uz BiH. Spasioci iz RH odmah su pohitali u pomoć poplavljenim područjima, a premijer Andrej Plenković najavio je donaciju od 10 milijuna eura za sanaciju šteta i pomoć stanovništvu, a to je samo još jedan pokazatelj koliko se RH zalaže za BiH. I Europska unija je uz BiH. Ona koju neki ne žele u svom dvorištu jer će urediti situaciju u kaotičnoj zemlji. Ministarstvo sigurnosti BiH putem Mehanizma za civilnu zaštitu EU-a zatražilo je međunarodnu pomoć za saniranje posljedica poplava i klizišta, a Europska unija pozitivno je odgovorila na taj zahtjev. Još kad se ta pomoć konkretizira, vidjet ćemo koliko je Europa važan partner ovoj zemlji. A onda da dođemo i do običnog puka - nema općine i grada gdje se ne prikuplja pomoć ovih dana, od hrane do novca. Nema čovjeka kojem glas ne zatitra, a suza ne zaiskri na spomen dječaka koji je ostao siroče, oca koji je sa sinom spašavao unesrećene, a onda je sina odnio vodeni val i zauvijek ga stopio s Neretvom, trudnice koja se radovala danu kad će ugledati svoje dijete, a onda ju je katastrofa odvojila od ove zemlje. I svi smo opet jedno i koliko god se dijelili, potkopavali, vrijeđali, borili..., tuga i bol nas ujedine. Je li vrijeme da ostanemo ovako ujedinjeni i da naučimo lekciju iz ovih poplava kako nam se nikad više ovolike žrtve ne bi dogodile? Vrijeme je! Izbori koji su protekli mirno daju nadu da bi neke stvari mogle biti drukčije, ali u ovoj državi nešto stopostotno tvrditi i nije baš sigurno...
