Trgovci koji su nekada od prodaje svojih proizvoda na mostarskoj tržnici ostvarivali značajne prihode, te pravili kuće i obrazovali djecu, danas su na rubu očaja, jer od prodaje jedva pokriju osnovne troškove života.
"Niti mogu raditi, ni ne raditi, dok platim sve troškove, gotovo mi ništa ne ostane", kaže za Klix.ba jedna trgovkinja. Druga dodaje kako im se posao sveo na "prelijevanje iz šupljeg u prazno".
Radojka Sandić iz Nevesinja već 23 godine radi na mostarskoj tržnici i svaki dan iz Nevesinja dovozi svoje domaće proizvode, ali teže dane za prodaju u životu ona ne pamti.
Nevesinjski krumpir, mrkva, luk, maslo i sir su proizvodi po kojima je poznata godinama, a priča kako bi sve što doveze u jako kratkom vremenu ona prije prodala. No, sada cijelo radno vrijeme provede za štandom i velike količine joj ostaju neprodane.
"Uradila sam puno stvari u životu od ovoga posla, pa i kuću napravila, a sada jedva pokrijem troškove dolaska. Ja ovdje dolazim 23 godine i nikada nije bilo ovako teško stanje. Nema ljudi ni približno kao nekada, a i oni koji dolaze jako malo troše", kaže Radojka za Klix.
Priznaje kako ne zna što će dalje, jer joj se ne isplati raditi, niti može biti da ne radi.
"Ne mogu ne raditi ništa, uvijek sam radila i radit ću dok god budem mogla", kaže ona navodeći kako jedva preživljava marljivim radom, a kad bi stala, smatra kako ne bi ni preživjela.
Istoga stava je i Ljilja iz Kosora koja od prodaje svojih proizvoda živi od ranog djetinjstva.
Ona dovozi svoje proizvode svaki dana na mostarsku tržnicu, ali kako kaže, da mora nabavljati od drugih proizvođača ni troškove ne bi mogla pokriti.
"Ne pamtim da je bila ovakva financijska kriza, prodaja se prepolovila i zaista je jako teško. Zbog korone su mnogi ljudi ostali bez posla, a mnogi u strahu od neizvjesnosti i onoga što može biti nastoje trošiti što manje", kaže Ljilja.
Tvrdi kako ni 20 kilograma raznovrsne robe ne može prodati, pa tako nakon cjelodnevnog stajanja na štandu skuplja rajčice, špinat, luk, breskve, kajsije, grožđe, kupus, dinje... i s tržnice vraća neprodane, što je prije bilo nezamislivo. Tvrdi i kako ima ljudi koji su u tako lošoj situaciji da dođu i gledaju, a ne mogu kupiti.
"Kad vidim da ne može, posebno kada je starija osoba u pitanju, gleda i jede očima i ustima bi, a ne može novčanikom, ja tada ne mogu biti da im ne dadnem bez novca", kaže ona.
Na mostarskoj tržnici cijena kajsija je 4 KM, breskva 3KM, jabuka 2KM, pipun 2,5KM, a lubenica je 1 KM po kilogramu.
Što se tiče povrća, rajčica je 2KM, kupus 1KM, karfiol 4 KM, kelj 2,5 KM, krumpir 1KM. Domaći kajmak je 17 KM, a mladi sir 6 KM po kilogramu dok je sir iz mjeha kravlji 10, a kozju 16. Trgovci naglašavaju kako su svi proizvodi domaći, te formirane cijene nerijetko i snižavaju, kao bi prodali što više.
Teže vrijeme ne pamte ni prodavači tekstilne robe, jer je kako kažu, za sve veći broj građana kupovina kod posla luksuz. Rijetki kupci teško se odlučuju za kupovinu, pa tako mnogi od njih zbog nedovoljne prodaje mjesecima nisu u mogućnosti ni nabavljati robu.
Iz dana u dan im je sve teže i ne vide način kako će opstati i preživjeti.
