Prvih 6 o ukupno 12 Rafalea sletjelo je u travnju u Hrvatsku. Za nešto manje od godinu dana borbena eskadrila bit će kompletirana na ukupno 12 borbenih zrakoplova. Ta nabavka jest bila povijesna, jer Hrvatska nikad prije nije u neku vojnu nabavku investirala 1,2 milijarde eura. U zadnje tri godine ta je eskadrila uglavnom otplaćena i ostale su još dvije manje rate. To je očito model po kojem će Hrvatska nastaviti posao nabavke novih modernih oružanih sustava.
Kako je Večernji već prvi pisao, prema planovima koji još uvijek nisu objavljeni, jer se dorađuju, (DPR – Dugoročni plan razvoja OSRH), već 2028. HV bi trebala biti “neprepoznatljiva”, ali u pozitivnom smislu. Puno modernija i naprednija. Naprotiv, da nije rata u Ukrajini, vjerojatno bi već bile objavljene velike nove nabavke, o kojima MORH već intenzivno pregovara s mogućim dobavljačima. Sve kasni zbog toga što se oružje za koje je zainteresirana i Hrvatska, a proizvodi se u Europi ili SAD-u, primarno odlazi Ukrajincima.
Do 2026. u pogonima slavonskobrodskog Đure Đakovića, uz suradnju s englesko-američkom tvrtkom Bae Systems, biti će obnovljeno i modernizirano svih 62 oklopnih borbenih vozila Bradley M2A2 ODS. To će biti dovoljno za prvu ruku, a u vojnim krugovima smatraju da Hrvatskoj treba još stotinjak takvih Bradlya. MORH u ovoj godini naručuje proizvodnju 30 novih Patrija, koje će po finskoj licenci izgledno proizvesti također Đuro Đaković.
Time će se ukupan broj Patrija u HV-u približiti brojci od 200 vozila. Sve nove će biti naoružane DUOS kupolom, koja sadrži top od 30 mm i protuoklopne rakete također izraelske proizvodnje SPIKE, i to najnovije generacije sa znatno povećanim dometom. To će biti dovoljno da u mirovinu naše motorizirane postrojbe pošalju sve preostale oklopnjake ruskog ili jugoslavenskog porijekla, koji će, moguće završiti u Ukrajini.
U planu je i pojačavanje postrojbi sa samohodnim artiljerijskim oružjem, pored postojećih 14 njemačkih Panzer Haubica PzH 2000, kalibra 155 mm, planira se nabavka dodatnih. No, pored toga, osim samohodne artiljerije na gusjenicama, vojni stručnjaci smatraju da će Hrvatska nabaviti i mobilnu artiljeriju na kotačima, a tu dolaze u obzir švedski Archer 155 mm, ili francuski Caesar 155 mm.
Ono što kopnenoj vojsci treba jesu i nova raketna artiljerija koja će zamijeniti sadašnje višecijevne raketne bacače kalibra 122 i 128 mm, koje su uglavnom istočne proizvodnje ili proizvedene u SFRJ. Premda je još sve obavijeno tajnom, jasno je koje oružje ovdje dolazi primarno u obzir, a dokazano na ukrajinskom bojištu.
Riječ je naravno o M142 Himars, višecijevnom raketnom bacaču na kotačima, koje može ispaljivati nekoliko vrsta raketa dometa od 70 pa do 300 kilometara. Istodobno bi se realizirala i nabavka istog sustava s dvostruko većim paljbenim kapacitetom, smještenom na gusjeničaru, M270 MLRS. Nabavka takvog oružja znatno će uvećati vatrenu moć hrvatske kopnene vojske i predstavljat će jako sredstvo odvraćanja.
Uz ovu opremu treba nabaviti i relevantnu PZO zaštitu za ove postrojbe, najbolje u kombinaciji protuavionskog topa i spregnutih protuavionskih raketa kraćeg dometa. Za te svrhe bila bi primjerena nabavka npr. njemačkog vozila Skyranger 30, kojeg proizvodi Rheinmetall Air Defence AG. To se vozilo u oba kalibra, 30 i 35 mm, pokazalo izuzetno uspješno u Ukrajini prilikom obaranja svih vrsta letjelica i dronova, te krstarećih projektila.
U dugoročni plan nabavke če biti zacrtana i nabavka vjerojatno novih tenkova. Postoje tri mogućnosti – njemački Leopard A7+ ili čak ‘osmica’, koju nabavlja primjerice Mađarska, zatim američki Abrams, te francuski Leclerc. Računa se da bi Hrvatskoj za prvu ruku trebalo barem 50-ak do 60-ak tenkova.
U svakom slučaju, budu li realizirane ovakve nabavke u kopnenoj vojsci, jasno je da će se trebati ići i na formiranje dodatne, treće gardijske brigade. Pri tome je manje bitno hoće li ona biti na kotačima ili gusjenicama. I time bi onda kopnena vojska bila zaokružena, s velikom vojnom moći i tehnološki najmodernijim topničkim i raketnim, te PZO sustavima.
U krugovima HRZ-a smatraju da će kompletirati eskadrilu Black Hawkova do 2028., možda i prije, te da postoji mogućnost i za nabavku još neke vrste helikoptera kojih se rješavaju Amerikanci. U vojnim krugovima smatraju da HRZ treba nabaviti i “pravi” borbeni helikopter, teško da će to biti američki Apache, koji je izuzetno skup, ali bi trebalo krenuti stopama češkog ratnog zrakoplovstva koje je nabavilo malo rabljene američke Bell AH-1Z Viper.
Radi se i na hitnoj nabavci PZO sustava srednjeg ili čak velikog dometa. Vojni krugovi potvrđuju da je ugovaranje nabavke takvog sustava vrlo blizu. Ne zna se, naravno, o kojem sustavu je riječ, niti koliko će biti nabavljeno bitnica, no, pretpostavlja se da je riječ o nabavci koja će stajati najmanje 500 milijuna eura. Isti europski, odnosno francuski proizvođač MBDA, s kojim Hrvatska već ima potpisan ugovor oko nabavki naoružanja za Rafale, proizvodi takve sustave
. Riječ je o raketnoj obitelji ASTER SAMP/T. Taj sustav najviše uspoređuju s američkim Patriotom, s time da u inačici s novom vrstom projektila NG taj je sustav i moćniji od Patriota, a riječ je o dvostupanjskoj raketi s dometom daleko preko 100 km. Smatra se da bi Hrvatska trebala nabaviti te rakete i srednjeg i velikog dometa s obzirom da se ispaljuju s istog lansera. Te rakete “skidaju” i balističke rakete. Navodno u Ukrajini još nisu zabilježili promašaj s tim raketama.
Još jedan podatak za usporedbu, ovaj sustav gađa ciljeve u krugu od 360 stupnjeva za razliku od američkog Patriota, koji to radi u krugu od 320 stupnjeva. Izborom ove vrste rakete Hrvatska bi riješila i pitanje koju vrst raketa treba postaviti na naše buduće korvete, jer iste idu i na francuske i talijanske korvete.
Hrvatska vlada uskoro će donijeti odluku o još jednoj velikoj vojnoj nabavci. Tiče se to napokon i Hrvatske ratne mornarice (HRM). Da je sada na redu i modernizacija HRM-a u zadnjih godinu dana najavljeno je nekoliko puta. Vidimo da je ministar obrane Ivan Anušić nakon nekoliko godina blokade uspio pokrenuti ponovno pokretanje programa završetka četiri preostala obalna ophodna broda ugovorena s Brodosplitom, a MORH radi na zadnjoj varijanti, odnosno studiji, nabavke višenamjenskog izvanobalnog ophodnog broda, jednostavnije rečeno korvete. Već se godinama radi na toj studiji, a prema zadnjim informacijama ona je još jedanput vraćena iz Vlade na kraću doradu i može se čuti da se traži detaljnije pojašnjenje o kojoj se točno višenamjenskoj korveti radi.
Višenamjenska bi značilo da posjeduje sposobnosti za gađanje ciljeva u zraku, na kopnu i protupodmorničku borbu. Prava višenamjenska korveta, a riječ je o brodu od 100-njak metara dužine, istisnine od 1000 do 2000 tona, posjeduje protuavionske, protubrodske rakete, po mogućnosti kojima se mogu gađati i ciljevi na kopnu, te torpeda za protupodmorničku borbu. Još se ne zna za koju vrst korvete će se Hrvatska odlučiti.
No, s obzirom na informacije o željama HRM-a, postoje barem dvije mogućnosti, nabavka korvete poput izraelske klase Sa’ar 6 ili francuske klase Gowind, koja se serijski proizvodi u Francuskoj i izvozni je proizvod. Izraelska korveta rađena je u Njemačkoj, a zatim je ‘gola’ prebačena u Izrael, gdje su je Izraelci ‘načičkali’ svojom elektronikom, senzorima i raketnim naoružanjem. Francusku korvetu Gowind kupilo je nekoliko velikih država poput Egipta, te neke azijske države. Izrađuje se u serijama i Francuzima je potrebno dvije i pol do tri godine da ju izgrade. Koliko se može saznati u vojnim krugovima, Hrvatska bi i ovdje preferirala nabavku nove, a ne rabljene korvete.
U Vladi, kad najavljuju nabavku korvete, govore u jednini, ali teško da će se Hrvatska odlučiti za nabavku samo jedne. Za našu ulogu u Jadranu s mogućnošću izlaska na Sredozemlje, u mornaričkim krugovima kažu potrebne su nam dvije do četiri korvete. Kako svaka stoji otprilike 400 milijuna eura, vidjet ćemo što će biti s tim željama HRM-a. Nabavka korveta u isto vrijeme značit će polako i oproštaj od naših pet raketnih topovnjača koje se više neće isplatiti preurediti i zamijeniti stare švedske RBS-15 rakete modernijim.
Preinake bi bile isuviše skupe, pa će naše topovnjače služiti dokle mogu, a njihovu će ulogu preuzeti korvete. Neke od njih bi sigurno mogle poslužiti i za poslove obalne straže. Vojni stručnjaci smatraju da ćemo morati zamijeniti i postojeća dva desantna broda s nova dva modernija. I još uvijek postoji naša NATO obveza pa je izgledno da ćemo napokon morati nabaviti i nekoliko minolovaca, čime bi Hrvatska izvršila svoje savezničke obveze vezane uz nadzor morskog dna i protupodmorničko djelovanje.
Uz to valjalo bi zadržati i sposobnosti naših MOL-ova, dakle, mobilnih obalnih lansera i njihovu mogućnost da se i s kamiona ispaljuju protubrodske rakete. Krene li se u nabavku korveta, vjerojatno će one biti opremljene i helikopterom, pa valja odlučiti kojim, a u principu bi trebala biti riječ o mornaričkoj inačici helikoptera, kakav je primjerice američki Sea Hawk.
Od većih nabavki OS RH u ovoj inventuri za razdoblje do 2028., a za neke stvari do 2030. valja još spomenuti i nabavku raznih vrsta bespilotnih letjelica. Prema dostupnim informacijama, vode se pregovori o nabavci nekoliko tipova letjelica. HV posjeduje izviđačke bespilotne letjelice, uglavnom izraelskog porijekla (Skylark i Orbiter), no ovdje se radi o nabavci naoružanih letjelica velikog dometa. Za pretpostaviti je da je Hrvatska zainteresirana za ove tipove naoružanih bespilotnih letjelica – turski Bayraktar TB2, izraelski Hermes 900, te američki MQ-1 Predator ili MQ-9 Reaper. Nema sumnji da će biti nabavljena neka od upravo tih bespilotnih letjelica.
Kada je riječ o bespilotnim kamikaza letjelicama i dronovima, neke od njih su već iskušane na vojnim poligonima kod Slunja, točnije dva tipa tih letjelica, od kojih je jedan tipa quadrocopter. Te su se letjelice pokazale učinkovitim i u MORH-u su bili zadovoljni viđenim. One su hrvatske proizvodnje i njihov razvoj je pri kraju. Kada bude završen, letjelice će posjedovati 100 posto dijelova proizvedenih u Hrvatskoj. Prema informacijama iz vojnih krugova, MORH će brzo potpisati ugovor s proizvođačem o proizvodnji i sudjelovanju u tehnološkom razvoju. Spominje se proizvodnja čak nekoliko stotina komada.
Ova svojevrsna inventura o tome što još HV treba nabaviti od opreme i naoružanja kako bi stasala u modernu i snažnu malu armadu, rađena je na temelju informacija iz vojnih krugova, što je odmah postavilo i svojevrsna ograničenja jer aktivni, djelatni sugovornici iz MORH-a nikad neće otkriti detalje tih nabavki.
No, iz tih razgovora ipak su se iskristalizirale mogućnosti i vrste oružja koje su nam primarno potrebna, a razgovor s bivšim glavnim planerom OS RH kapetanom bojnog broda Ivicom Mandićem, sada vojnim analitičarom, poslužio je za detaljnije promišljanje što je sve potrebno HV-u u njezinoj modernizaciji. Ove vojne nabavke, procjena je, vrijede približno oko 5 milijardi eura, što se slaže se neslužbenim procjenama našeg vojnog vrha.
Znači, radi se o svoti gotovo pet puta većoj od one investirane u Rafale. Vojni proračun RH stalno raste i u 2024. iznosi oko 1,2 milijarde eura, što je još ispod 2 posto BDP-a, a što je naš i NATO cilj. S obzirom na procjene rasta hrvatskog BDP-a u narednih četiri do pet godina, za očekivati je da će se na kraju tog perioda vojni proračun znatno uvećati i približiti svoti od 2 milijarde eura, želimo li ispuniti onih ciljanih savezničkih 2 posto.
