Desetljećima su iz Bakra mogli samo gledati turističke kolone kako promiču prema susjednim mjestima i nose im ljetnu živost i novac. Dugo vremena sivi gradić za koji je i dalje mnogima prva asocijacija prljava industrija, koksara i rafinerija, danas je šareniji, slikovitiji i, riječju, nalik na druga mjesta u Primorju. Koksare, čiji bi dimovi učas uprljali bijelo rublje dok ga žene prostru, nema od sredine devedesetih. Suživot s nedalekom rafinerijom je podnošljiv, još samo, kažu mještani, da se izbore za uređenje skladišta rasutog tereta. No, nekad ružno pače Kvarnera, Bakar, koji do prije sedam godina nije imao ni jedan ležaj za turiste, i sada već pulsira turistički. Hotela zasad nema, ali turizmom se bavi stotinjak obitelji.
Pritom, u nekim detaljima, bakarski se turizam razvija promišljenije nego kod mnogih na Jadranu i s puno duljom tradicijom. Recimo, nema puno mjesta u kojima se gastrotradicija čuva tako pristupačno kao u Bakru; poznatu bakarsku tortu sa 150-godišnjom recepturom, nekad slavnu Bakarsku vodicu i mornarski kruh pašpat može se kušati na istom mjestu, u lokalnoj konobi. Bakarski turistički radnici nisu propustili ni priliku svoj prirodni fenomen, jezero Ponikve, koje se pojavljuje u proljeće i jesen kada poplavi i dio šume, pretvoriti u turistički proizvod za razne ukuse, pa i za one koji vole roniti – kroz šumu.
U tom dijelu NP-a Risnjak, koji je na području Grada Bakra, uređena je i edukativna staza, pa namjernik doznaje o čak 600 biljnih vrsta, jednoj endemskoj, kao i o činjenici da tu žive čak tri zvijeri, vuk, medvjed i ris. Bakarski turizam brendira se i kao zona bogate povijesno-kulturne baštine s vrijednim kaštelom Frankopana, ostacima srednjovjekovnog grada Hreljina, crkvom sv. Andrije apostola s devet oltara, Turskom kućom čija tajna nastanka još nije odgonetnuta, suhozidnim vinogradima iz doba Marije Terezije i prezidima na kojima je obnovljen uzgoj izvorne sorte vinove loze od koje se koje se opet radi ‘Stara bakarska vodica’ itd. Fokus nije na kupališnom turizmu, ali mjerna stanica govori da je more dobre kakvoće za kupače.
– Svjesni smo da nas još prati stigma industrijskog grada, ali Bakar je danas čist i uredan grad. Na povijesnoj je pozornici više od 5000 godina pa uz povijesne znamenitosti imamo i brojne poznate osobe na kojima gradimo svoj brend – ističe direktorica TZ grada Bakra Sonja Jelušić Marić.
Da se ide u pravom smjeru potvrđuje činjenica da je svih petstotinjak ležajeva u apartmanima i kućama za odmor trenutno puno. Svaka treća kuća za odmor, pri tom, vrhunske je kategorije, s četiri ili pet zvjezdica, mnoge imaju i bazene, a pojedine su i u koroni pune nevjerojatnih 300 dana.
Produljio se i prosječan boravak, tijekom proteklog je desetljeća narastao sa skromnih 1,5 na čak devet dana. Cijene su zbog imidža industrijskog grada, nešto niže nego gosti u sličnim objektima plaćaju duž obale, ali, kako je krenulo, ne zadugo. Adut Bakra je, osim sadržajnog odmora, i pozicija u srcu Kvarnera, što pogoduje gostima koji žele na izlete na Krk, u Veneciju, na Plitvice, Zagreb... a među prvima, čak i prije domaćih, otkrili su ga gosti iz Njemačke, Austrije i Italije. U Bakru su svjesni da su tek istrčali na turistički teren, ali zato i jače ‘grizu’. Imaju velike ambicije i brojne planove za nadolazeće godine, a dio je već u tijeku.
– Trenutačno se uređuje interpretacijski park posvećen tunolovu ‘Mreže sjećanja’ koji će biti gotov za koji mjesec, a napravit će se i tzv. tunera visine 16 metara, s kakve su nekad ribari izviđali dolazi li jato tuna. Uređuje se i sjeveroistočni dio obale s pontonskom šetnicom sve do sredine, a to bi trebalo biti gotovo do iduće sezone. U planu je i preuređenje Turske kuće u Muzej ribolovne baštine, a kad budu gotovi kolektor i kanalizacija, slijedi uređenje plaža – otkriva direktorica S. Jelušić Marić.
