Očekujem da se kršćani u Bosni i Hercegovini potrude da i ovaj Božić dožive istinski, ne lažno, poručio je u božićnom intervjuu banjolučki biskup Franjo Komarica.
Ugrožava nas, kaže biskup Komarica sve više i nas ovdje u BiH, kao što je dobrano ugrozilo europskog čovjeka, takozvani komercijalizam koji je i božično vrijeme i božićni događaj pretvorio u dramatično tešku površnost.
"Ovisi dakako i o nama. Nas ne može netko prisiljavati da držimo do površnosti. Ako se trudimo poticani božijim duhom, kako mi to kršćani kažemo, onda možemo stresti sve te površnosti, sve te laži oko nas i onda se posvetiti onome bitnome. To je i moj poziv da svatko od nas bude vjerodostojan kao čovjek, kao božije ljubljeno biće i da uzvratimo Bogu ljubavlju na njegovu ljubav. Da to učinimo kako nas je on sam poučio - pokazat ćete svoje pravo lice, svoju ljubav prema meni ako budete pokazivali svoju ljubav prema svom bližnjem", rekao je biskup Komarica.
Božić je za kršćane, ističe biskup Komarica, najradosniji blagdan, ne samo kada su u pitanju osjećaju ljudski nego i sve ono što prati taj blagdan. Dakle, i pripremanje za taj blagdan i samo ozračje.
"Međutim, to može koji puta i prevariti ljude pa da ostanemo samo na površini, na tom baš vanjskom ozračju, a da sam sadržaj božićnog otajstva, božije tajne nekako gurnemo, kao što se kaže u drugi plan ili da da ga možda nedovoljno i prepoznajemo. Kršćanstvo je uvjerenja da svijet nije postao sam od sebe, nego da ga je Bog stvorio, dakle stvoritelj. I ne samo to, nego da je taj isti Bog koji je beskrajni svemir, stvorio i ovu našu malu planetu zemlju. On je toliko volio svoje posebno biće koje je stvorio na zemlji, čovjeka, da ga je kako kaže božija objava stvorio kao svoju sliku i priliku, da je on i sam postao čovjekom. Time je on ispunio svoje obećanje, kako objava tvrdi, a kako je rekao na početku ljudskog roda, da će on sam odlučivati o sudbini čovječanstva", navodi biskup Komarica.
Bog se, naglašava biskup utjelovio, ušao u tu rijeku ljudske povijesti i vodi tu rijeku prema pravom ušću to jest u sretnu vječnost. Svojim utjelovljenjem i dolaskom na svijet na vrlo čudnovati način, navodi, što mi simboliziramo od samih događaja oko Božića - jaslice, Betlehemska štalica, i pjesme i običaji, mi malo sebi nekako posvješćujemo što se to dogodilo.
"Ali, kao da nedovoljno to radimo. Vidimo da se Bog rodio kao malo koji čovjek da se rodio, iako ima nažalost i takvih slučajeva, da se neko dijete rodilo doista u duboko nehumanim uvjetima koje nisu dostojni čovjeka i njegovog bića. Ali, Bog je želio na taj način se solidalizirati sa svakim čovjekom, baš sa svakim čovjekom. Ne samo tu u samom činu ulaska u ljudsku povijest, nego kako nas izvještavaju svete knjige on je proživio i ljudski način življenja, ne kako se to kaže u uživanju, u svili i kadifi ili nekim palačama obloženim zlatom i okružen nekim sjajnim dvoranama, nego u prašnjavim putevima Palestine. Dijelio je dobro i zlo sa gladnima, žednima, bolesnim, sa ojađenim, nevoljnima svake vrste i radio je kako kaže Sveto pismo u jednoj rečenici - čineći dobro prošao je svijetom", rekao je Komarica.
Ali, naglašava, usprkos tome onda je doživio ono, što je zapravo tajna ljudskog roda, odnosno čovječanstva da ljudi nisu prepoznali njega kao istinskog usrećitelja, istinskog usrećitelja ljudskog roda, nego da su ga zapravo oni, odnosno tadašnji vlastodržci koji su držali do sebe, da su oni gospodarili životom i smrti osudili potpuno nevino i da su ga ubili na najčudniji način.
"On je to sve dozvolio da se to dogodi s njim i onda kako kršćani vjeruju da je dakako uskrsnuo i sam je rekao - ja sam vlast i na nebu i na zemlji. Ali, njegova vlast se sastoji u ljubavi. Ta ključna riječ ljubav ona ne smije umrijeti na ovome svijetu. I ona se evo želi etablirati osobito u srcima ljudi, u srcima onih koji vjeruju u ljubav, u tu utjelovljenu božiju ljubav i to je Božić. Božić može izvana biti potpuno falš, lažan, da se sjaji da u srcu čovjeka koji paradira sa raznoraznim vanjskim izričajima, a da je unutra zapravo mrtvilo, da nema ljubavi, da nema dovoljno otvorenosti za onu glavnu poruku koju Božić sadrži, a to je da je Bog tako volio i voli čovjeka da je i sam postao i potpuno se stavio na stranu svakog čovjeka", kaže biskup Komarica.
Biskup banjolučki, Franjo Komarica govorio je o tome u kakvom ozračju katolici u BiH dočekuju 21. Božić "u miru".
"Kada govorite o miru, ima mira i u groblju. A, mi držimo da još uvijek nismo mrtvi, nego da smo živi. Ima mira i među robovima, a mi mislimo da ne bismo trebali biti robovi. Ovaj mir koji je Pax Americana (američki mir) kako se to kaže u našoj zemlji nije pravedni mir. Ovaj mir nije onaj mir koji je navijestila Božićna noć, kako izvještaji evanđeoski govore: Slava Bogu na visini, a mir ljudima miljenicima božijim. I zato govoriti o miru za katolike nije prihvatljivo. Gdje su katolici u Banja Luci, ako je mir donesen prije 21 godinu ovdje onda je s tim mirom trebala biti zajamčena i pravda. Gdje je ta pravda u Banja Luci? Gdje je ta pravda u tolikim drugim mjestima naše napaćene zemlje koja je postala konjušnica ovozemaljskih božanstava, odnosno onih koji se prave bogovima ljudskih sudbina", rekao je biskup Komarica.
Prve godine nakon rata, 1996. godine, kaže biskup Komarica, ljudi su bili radosni da je prestalo ubijanje, prestalo pucanje, ali su se nadali da će svaki novi Božić, svaka Nova godina donijeti više pravde, više ispravljanja teških drama ratnih ili učinkovitih liječenja rana rata. Umjesto toga smo dobili evo, kaže, zapravo zaleđenu nepravdu koja rezultira nažalost jednom velikom dramom da su se one ratne rane ugnojile, da su one postale još zaraznije, da su još teže podnošljivije.
Nebrojeno puta se apeliralo, zvalo i u okružju, i s vjerskih svečanosti blagdana, praznika i vlastite vjernike se poticalo dakako, kaže biskup Komarica i političare koji su bili vjernici ili nevjernici da se uvaži ono što su sami potpisali, to jest da se zajamči pravo na dostojanstvo svakom čovjeku u BiH, na posjedovanje svih osnovnih ljudskih prava i sloboda.
"Nažalost nailazilo se na gluhe uši i na kamena srca. Ta poruka Božića, ta poruka Boga koji je proglasio sveopće bratstvo među ljudima, koji je i crnca i bijelca i bogatog i siromašnog zapravo izjednačio i učinio sve da se prepoznaju braća. To se ovdje prezrelo, to se ovdje nije uvažilo. Dakle, kao što su tada prezreli božiju objavljenu istinu o Bogu i o čovjeku u osobi Isusa iz Nazareta, Isusa krista spasitelja ljudskog roda tako ga i danas preziru u ovoj zemlji. Ovdje Isus nije poželjan. Ovdje se Isusa ismijava, da ne kažem omalovažava. Pa čak to rade i oni koji se nažalost pozivaju na tog Isusa počevši od Sarajeva i Banja Luke, preko Mostara do Zagreba i Beograda ali i Brisela i Washingtona. Nažalost to je tako. Ovo je slika zapravo jedne teške hipokrizije, jedne laži koja se nameće našim sugrađanima, suvremenicima kao ispravni put kroz život", rekao je biskup Komarica.
Nebrojeno puta, kaže biskup Komarica kako je i osobno ali da su i drugi uzvikivali - "ne može se graditi jedna velika zgrada s puno katova na močvarnom terenu, ne možete graditi pravnu državu na ozakonjenoj nepravdi, cementiranju nepravde".
"Ovdje se kažnjavalo žrtvu rata, a nagrađivalo žločinca, odnosno profitera. Ja sam to puno puta u razgovoru sa ključnim ljudima međunarodne politike razgovarao. Nedavno sam ovdje s visokim predstavnikom za BiH Valentinom Inzkom ponovno ustvrdio isto i pitao - zašto to radite, zašto to radi međunarodna zajednica? A, dobro znam da je međunarodna zajednica davno prožeta golim, sebičnim interesima i da gazi svoju vjerodostojnost svim svojim proklamiranim poveljama i zaštitama čovjekovog diginiteta i ljudskih prava. Ispada da smo mi ovdje doista osuđeni da budemo roblje, da budemo nepismeni, pored sve zdrave pameti, kroz sve ono što nosimo kao ljudi plemenitog ozračja. Ovdje ljudi nisu toliko ludi koliko se te ljude pravi ludima. Prave se da oni ne znaju ništa, da su oni zapravo marionete u tuđim rukama. A, mi to nažalost doživljavamo svaki dan iznova. Prema tome očekuje se od nas koji kažemo da znamo koliko je dva puta dva, da toga se stidimo da to javno kažemo, da druge bodrimo, da unosimo više nade, više optimizma pogotovo uz ove blagdane bilo kršćanske, bilo islamske - muslimanske, židovske...", ističe biskup Komarica.
A, kaže biskup, svi su blagdani svih vjera poticaj čovjeka da uđe u sebe, da ispita sebe i da se dokaže - ima li materijalnu stranu sebe ili ima i duhovnu dimenziju.
"Temeljno je pitanje da čovjek upoznaje samog sebe. Reci tko si ti? Kada te pitam što ćeš mi reći tko si ti? Ja sam čovjek. Pa što ti znači biti čovjek? Moraš mi nešto reći, moraš mi dati neku definiciju. Pa, ja sam pošten čovjek. Što ti to znači? Ja sam vjerodostojan čovjek. Što ti to znači? Ja sam vjernik čovjek. Što ti to znači? Ja sam kršćanin. Što ti to zapravo znači? Hajde malo protumači mi što znači biti kršćanin, što znači biti katolik, šta znači slaviti Božić. Je li znaš sadržaj sebe samoga", ističe biskup Komarica.
Smatra da ne smijemo dozvoliti "da nas prave nepismenijima nego što jesmo ili luđima nego što jesmo". Mi, kaže biskup Komarica, znamo vrlo dobro iz iskustva da nitko ne može dati ono što nema, ali onaj koji ima zašto on ne daje?
"Za mene nisu upiti nikada destruktivci, odnosno destrukcija koja se uvijek smije konstrukciji. Ja ne bi postojala da si ti ispravna kaže destrukcija konstrukciji. Prema tome uspijevaju ovdje destruktivci zato što su konstruktivci negdje zakazali. Ja, ne usudim se reći, ali mi se nameće konstatacija da ima previše oportunizma, da ima previše beskičmenjaštva da se ljudi boje pokazati svoje pravo lice, nego da se ide linijom manjeg otpora. Ne pozivam nikoga na revoluciju, niti ne daj Bože, da se pesnicom i oružjem tučemo. Ali, oružjem i jačinom duha trebamo također se boriti za više istine, objektivne istine, više pravde i pravednosti među ljudima, više jednakosti, međusobnog poštovanja, više međusobne solidarnosti, više osjećaja da sam ja odgovoran ne samo za sebe nego svoga bližnjega, svoga ukućanina, svoje dijete, komšiju, svoga sugrađanina, svoje selo, svoj grad, svoju domovinu", navodi biskup Komarica.
Dobivam dojam, kaže, da nam se nametnuo svima jedan kompleks manje vrijednosti osobito kada je u pitanju zdravi patriotizam i domoljublje i da smo, Bože me oprosti, nekako odlučili se za neki podanički mentalitet, da želimo radije biti sluge, robovi drugih nego gospodari sa svojim na svome.
"Tko vlada Bosnom i Hercegovinom? Najmanje domaći ljudi ako je BiH i dalje štala za konje stranaca kako su meni tvrdili u ovoj sobi ljudi iz Bruxellesa. Vi ste u vrh glave štala za naše konje, rekli su mi. Ako su meni isto tako predstavnici Bruxellesa govorili - mi ne želimo ovdje imati pravnu državu u BiH nego kontrolirani kaos. Onda ako sve to znamo, da je nažalost to istina šta drugo reći. Ja sam to pitao i u Strasbourgu i u Bruxellesu političare - što to radite s nama? Pitao sam uvijek i iznova službene predstavnike stranaca - međunarodne zajednice što kanite s nama uraditi? Zašto nam ne dopuštate da ovdje ostvarimo pravnu državu ravnopravnih građana i da dadnemo ljudima mogućnost da organiziraju život ovdje dostojan čovjeka. Zašto vi nama, vi koji držite ključ naše sudbine dajete život na kapaljku? Zašto to onemogućujete", navodi biskup Komarica.
A, njemu su kaže, za vrijeme rata pominjali i govorili - biskupe čim se završi rat "mi ćemo za deset godina podići ovu malu državicu koja je veličine jednog prosječnog velegrada Europe ili Amerike. Mi ćemo to za deset godina ponovno obnoviti".
"Zašto se to ne želi uraditi? To je problem. A, naši akteri, domaći, političari, društveno - ekonomski dobrano su ovisni o tim okvirima u kojima postojimo kada mi nemamo državnog ustava. Ne postoji država kao normalna. Nemate ovakve države, koliko ja znam u cijeloj Europi. Ima li na nekom drugom mjestu, to neću komentirati, ali vi dobro znate da ovdje ne valja država, da država postoji s jednim takozvanim okvirnim mirovnim sporazumom, Daytonskim. I sada ga razvlači svatko na svoju stranu kako mu odgovara, a onda postoji drugi ustav - dva entiteta, distrikt Brčko, županije imaju ustave. Oni nisu međusobno ustanovljeni nego se djeluje kao ošamućen, obezvrijeđen. To je problem. Javni djelatnici, inteligencija, naši profesori, akademici, svi ljudi, u Bruxellesu i svim mogućim centrima moći treba da zajedno upitamo - što to radite s nama? Dajte nam omogućite da mi budemo konstruktivni sugraditelji Europe, europskog kontinenta. Mi smo zemljopisno, i mentalitetom, kulturno i civilizacijski dio europskog kontinenta. Zašto mora biti BiH odnosno ovaj dio Europe i dalje crna rupa umjesto zona mira i međusobne suradnje u razumljivoj različitosti. Mi ciljano moramo biti i pretvarati se u bure baruta. I to bure baruta može se uvijek potpaliti kada se kome prohtije", upozorava biskup Komarica.
Navodi da trebamo držati više do sebe da nas drugi uvažavaju. Smatra da imamo dovoljno potencijala za to, ne da budemo prepotentni, bahati, nego da budemo vjerodostojni. Ako kažemo da smo ljudi, navodi biskup Komarica, da znamo cijeniti tu ljudsku dimenziju. Ako kažemo da smo vrijedni, da smo valjani, da znamo sebi organizirati i ekonomiju i školstvo i zdravstvo i upravu države da to pokažemo na djelu.
"A, ne kao rogovi u vreći zato što se nekom sviđa nešto. Kočijaši oni upravljaju konjima, a vodeći ljudi su konji. Konji ne znaju vući kola, ako treba iz blata. Ja sam pitao - pa što je s vama kočijašima. Valjda kočijaš morao bi znati upravljati konjima. Pa osokolite konje naučite konje, ne želim Bože sačuvaj nikoga uvrijediti, s ovom usporedbom, ali da bar znamo gdje smo i kako smo", rekao je biskup Komarica.
Ako je naša zadaća, navodi, da izvučemo ovu kočiju iz blata tako trebamo raditi, jer, upozorava, sve druge kočije, europske države, idu naprijed i naši prvi wsusjedi ovdje, idu naprijed u neku zajednicu europskih država, domovine.
"Jedino ispada da smo mi nesposobni za to. A nije istina da smo nesposobni. Ovdje ako mi živimo zajedno, tri različita naroda, tri ili četiri vjerske zajednice ili ovakvih ili onakvih svjetonazora, daleko više imamo zajedničkoga što nas međusobno ujedinjuje nego što nas razlikuje. Pa kako ne bi smo to afirmirali. Nego zavadi pa vladaj. To je stara još antička deviza. To su uradili stranci s nama i našli pogodne poslušnike koji su to uradili i imamo sada ovu situaciju kakva jeste. Zato bojim se da ovi naši ljudi kažu - nema smisla ovdje protiv vjetrenjača se boriti nego radije ću otići tamo gdje ima više mira da osiguram malu svoju egzistenciju. Ja čestitam tim ljudima koji imaju toliko kuraža koji idu u neizvjesnost veliku, jer treba se i tamo dokazati. Tuđina je tuđina. To je kruh sa sedam kora. Svaka tuđa zemlja tuga je golema, kaže naša pjesma", ističe biskup Komarica za Anadoliju.
Ali, ti vrijedni ljudi koji će se dokazati u europskim ili prekomorskim zemljama, ističe, oni bi mogli izgrađivati jednako tako dobro i ovu zemlju. Ali, upozorava, nedostaje nam pravni okvir, ustavni okvir da može ovdje uspijevati i svaki onaj koji je vrijedan koji zna, koji želi nešto investirati, da ovdje izgrađujemo. Neće nam stranac, kaže biskup Komarica, izgraditi našu zemlju bez nas.
Navodi da su biskupi uvijek iznova govorili kako zamišljaju BiH, kako ta ravnopravnost i konstitutivnost treba da bude. Ovdje, ističe, nema govora o konstitutivnosti hrvatskog naroda u RS-u.
"To znaju i vrapci na grani, a i svi političari domaći i međunarodni i to odobravaju. Nedavno je komisija Biskupske konferencije BiH izdala proglas kako vidi, odnosno kako vidimo mi iz crkve zaštitu i svakog pojedinog građanina, i zaštitu svake pojedine etničke i vjerske zajednice i svake druge grupe. Dijeliti i dalje BiH kada je ovako lakrdijaški podijeljena, da se tako izrazim, to ne dovodi do sreće cijele BiH. Ako je BIH međunarodno priznata država njoj se mora omogućiti da ona živi u svim svojim dijelovima sa onim stanovništvom koje je tamo stasalo, koje je tamo rođeno. Dakle, ovdje se dogodio strašan zločin i taj se zločin cementira uporno", ističe biskup Komarica.
Upozorava da su protjerani ljudi sa svih strana ove napaćene zemlje, BiH i njima se nije omogućilo de facto održivi pivratak, da oni dođu i da izgrađuju svoje selo, svoje naselje, svoj grad, rodni kraj. I onda, kaže biskup Komarica ispada da se isplati biti drzak, oteti koliko god možeš oteti i držati to, Bože me oprosti kaže, kao bijesan pas koji je to uhvatio ili kao lisica kada uhvati kokoš i sada reži i ne da tu kokoš. A, lovci puste lisicu, navodi biskup, da i dalje bude u kokošinjcu da ona gospodari kokošinjcem. I ništa protiv lisice, ističe biskup Komarica, a ona je strana za kokošinjac.
Biskup banjalučki Franjo Komarica govorio je i o sudjelovanju hrvatskih predstavnika u institucijama vlasti u entitetu RS.
"Oni će redovito reći nas nije narod izabrao, nema ovdje naroda koji bi njih izabrao. Oni su stavljeni na to mjesto po stranačkoj liniji i oni rade po onoj deziti veži konja gdje ti aga kaže. Nažalost, dosadašnji rad njihov, a nominalno su oni bili u svim garniturama političara kroz ovih 20 godina, je da nema jednog konstitutivnog naroda u pola zemlje. Kako je to normalno? Pa što niste proveli Daytonski sporazum. Zašto nije proveden Aneks 7. Održali su se okrugli stolovi, donatorske konferencije. Što je s time? To je ta hipokriza, ta nedosljednost kada kažemo A, da ne kažemo B. To je prilika da kažem da sam ja human čovjek, a da ne pokažem to na djelu. Ja sam čovjek, ali to je samo floskula, ali ne u stvarnosti. Ustvari ja sam političar, ali samo za svoju malu stranku, a ne za opće dobro", ističe biskup Komarica.
A, ovdje imate, kaže biskup, tolike ljude koje ne pripadaju niti jednom gradonačelniku, ni jednom načelniku, ni jednom ministru, ni jednom političaru i sve ove godine i to se dobro zna, nema šanse da taj obespravljeni čovjek dođe do nekog političara da mu izjada svoje jade, a i ako mu piše ovaj mu neće odgovoriti.
"Ja znam za bezbroj takvih slučajeva. Ljudi onda dolaze na krive adrese. Dolaze biskupu, svećeniku da se napravi kuća da se napravi put, da se dovede struja, da se dovede voda, nabavi koza, traktor, da se omogući školovanje djeteta. Kakakv je to Dayton? Je li to Dayton? To je ropski mir. Ja sam pitao što ste napravili sa nama. To nije pravdeni mir. To nije mir Božića, kršćanstva, niti islama. To je mir onoga koji prezire Boga i stavlja se na mjesto Boga. I to je ona opasnost koja nam prijeti da čovjek želi nadomjestiti Boga, s porukom ne treba Bog - ja sam gospodin Bog i Bog tvoj. Mi to vidimo ne samo u komercijalizmu Božića i drugih blagdana nego i u menadžerstvu i pokušajima da čovjek ovlada svojom poviješću i budućnošću. Neće ići. Tako nas poučava i božija istina. Bog dolazi u susret čovjeku da mu pokaže tko je on i kako treba urediti svoju povijest da mu bude dobro na zemlji", poručio je u intervjuu za AA Franjo Komarica, biskup banjolučki.
