U Bosni i Hercegovini je tijekom ove godine obavljeno tek šest transplantacijskih operacija. Na dnu smo popisa po broju obavljenih takvih operacija. Broj donora također je minoran. Tek nekih 20-ak građana potpisalo je donorske kartice. Prepreke za oživljavanje transplantacijske medicine u BiH su zakoni, zdravstveni sustavi, ali i niska svijest građana o donorstvu.
Elvir Ćuzović već 21 godinu pati od kroničnog zastoja bubrega. Svaki drugi dan na dijalizi provodi po četiri sata. Jedini spas za njega je kadeverična transplantacija. No, živog donora među obitelji nema. Prijateljica bi mu dala bubreg, no to u BiH nije moguće.
“Ili Hrvatska ili Turska ili bilo gdje drugo, pošto ovdje kod nas zakonski je do četvrtog koljena, znači sad kod nas, mi pacijenti bi voljeli da se uradi neka dopuna zakona da se proširi, kao što je svugdje u svijetu normalno. U Francuskoj možete čovjeka što kažu s ceste dovesti da vam dadne bubreg ako čovjek potpiše, prođete etički komitet i ako je sve bez problema”, kazao je Elvir Ćuzović, dijalizni pacijent iz Sarajeva, javlja N1.
Oko 2.700 pacijenata u BiH ima zatajenje bubrega. Od toga, za njih oko 700 transplantacija bi “značila život”. A svaka transplantacija je i ušteda za zdravstveni sustav.
“Vi imate jednu godinu dijalize pacijenta to vam je cijena jedne transplantacije. Preko 30 milijuna KM se izdvaja za dijalizu u Federaciji BiH. Svaka transplanatcija je povratak čovjeka u život, date mu bolju kvalitetu života, vratite ga na posao, vratite ga obitelji i uštedite, pa zar to nije nešto na čemu bi vlada trebala poraditi”, upitao je Tomislav Žuljević iz Udruženja dijaliznih i transplantiranih FBiH.
Treba, ali čini se, neće. Državni Dom naroda početkom ove godine odbio je izmjene zakona kojim bi u vozačkim dozvolama bilo upisano je li osoba donor organa. Razlozi koji su navođeni – od promjene mišljenja osobe, preko mogućih administartivnih problema do trgovanja organima, za stručnjake su neopravdani.
“Posebno iz razloga što je BiH kao zemlja mala, gdje se mi jako dobro poznajemo, gdje su ključni centri i kolege dobro uvezani, i šanse za to su jako male, i mi o tome uopće ne moramo govoriti u treutnom kontekstru gdje imamo tako mali broj trasplantacija”, istaknuo je Milan Gluhović, predsjednik Skupštine donorske mreže BiH.
Stoga zakone moramo promijeniti, uspostaviti krovnu institucija za transplantaciju, ali i promijeniti zdravstveni sustav.
“Da je Donorska mreža dio zdravstvenog sustava kao što je Donorska mreža Hrvatske sigurno bismo imali barem jednom tjedno jednu transplantaciju. U 90 posto slučajeva kada je obitelj neinformirana, ne daje pristanak. I mi smo tu ključni, mi da smo dio nekog sustava zdravstvenog, da imamo zdravstvene mogućnosti, mi bismo znali na koji način trebamo promovirati to”, rekla je Halima Resić, predsjednica Donorske mreže BiH.
U Europi više od 50 posto građana želi donirati organe. No, u BiH čini se da je to i dalje tabu tema.
A nakon što potpišete donorsku karticu, iz Donorske mreže BiH poručuju – pričajte s obitelji i prijateljima. I sami promovirite donorstvo organa. Jedna osoba na taj može spasiti osam ljudi. A poruka nadležnima je – promijenite zakone, kako se više nikada ne bi dogodilo da pored živog donora pacijent u BiH izgubi bitku za život.
