Svoja iskustva s vjenčanjima opisao je don Stanko Jerčić, generalni vikar Hvarske biskupije, u svom tekstu pisanom za potrebe Župnog listića Jelsa/Pitve. U sedam točaka opisao je ponašanje mladenaca i njihovih gostiju kod svetog sakramenta vjenčanja, prenosi Slobodna Dalmacija.
- Vjenčanja se danas uglavnom obavljaju samo u crkvi, a nekoć se moralo prije registrirati kod matičara, pa se tako taj važan čin izvršavao dva puta u pola sata, što je djelovalo čak neozbiljno. Izgleda da se sada dio te “neozbiljnosti” prenio u crkvu, odnosno na samo crkveno vjenčanje: izmišljaju se “egzotični” prostori za ceremoniju, još “egzotičnija” biva (ne)odjevenost mladenke i(li) kume i ostalih sudionica, uzvanica… traže se “sapunični” oblici stupanja pred oltar, “frizira” se unutrašnjost crkve kao da se čeka Djeda Božićnjaka, a fotografi i snimatelji ponašaju se kao da je crkva njihov studio…
Pojedinci u crkvu ulaze “kao u birtiju” – s kapom na glavi, rukama u džepu, bocama rakije u rukama. Viče se, dovikuje, smije iz svega glasa. Mobiteli zvone čak i za vrijeme obreda. Bilo bi doista potrebno naglasiti kako prelazak crkvenog praga zahtijeva određenu promjenu ponašanja.
Rijetko se gdje može naći neukusno i nepristojno odijevanje kao u svatovima. Pa još ako je to na svadbenoj večeri, Bože, pomozi! Ali ulazak u crkvu ipak traži diskretnije odijevanje. Mladoženje redovito nisu problematični, no za mnoge mladenke to se ne bi moglo reći. Doći pred oltar polugola, doista je krajnje neukusno i znak je nepoštivanja svetog prostora.
Gotovo posve gola leđa, dekoltei do krajnjih granica otvoreni, razrezi na vjenčanici gotovo do vrha noge... Uzvanice su često više gole nego obučene - prekratke suknje, ramena, leđa i prsa goli do krajnjih granica česta su slika. Uzalud skupa odjeća kad je neukusna!
Primijetio sam čak i kod onih koji idu redovito u crkvu da se tijekom vjenčanja “promijene” – šute “kao zaliveni”. Izgleda da pojedinci u svatovima zaborave tko su i što su. Kao da jedino sveta misa traži od nas sudjelovanje i pobožnost. Neki se u crkvi ponašaju kao da su došli kod matičara, a ne na bogoslužje.
Sjedenja za vrijeme cijelog obreda (pa čak i za vrijeme čitanja evanđelja i moljenja Očenaša), trčanje po crkvi za malom djecom, odgovaranje na pozive mobitelom (i to sam doživio!)... i da ne nabrajam dalje. Ponekad, pod utjecajem alkohola, pojedinci dobacuju mladencima: “Glasnije!”, “Ništa ne čujemo!” i sl. A kada dođe na red poljubac mladenaca, tada u pojedinim svatovima nastupi sveopća euforija – vikanje: “Uuuu”, “Bravooooo”, vrištanje kao da je “pao gol”, zviždanje...
Svatko želi mladencima izraziti lijepe želje nakon što su sklopili ženidbu. To je lijepo i pohvalno, kada se čestitanje najčešće ne bi pretvorilo u sveopću galamu, naguravanje, dobacivanje, pa čak i psovke (i to sam čuo!).
Postoje fotografi koji su se potrudili saznati kakvi običaji vladaju u pojedinoj župi i nastoje se ponašati diskretno i pristojno. No, ima i fotografa koji se ponašaju ne samo neprikladno, nego i bahato. Naslanjaju se na oltar, pomiču svijeće i cvijeće s oltara (“radi boljeg kadra”), zakrčuju prolaz stalcima za kamere i reflektore, tako da svećenik jedva prolazi oko oltara..., piše don Stanko Jerčić.
