Općina Bosanska Kostajnica na granici s Republikom Hrvatskom i Europskom unijom, a u entitetu Republika Srpska, primjer je skladnoga suživota Srba i Bošnjaka i bez nacionalnih izgreda, piše Večernji list BiH.
U ovoj lokalnoj zajednici, prema posljednjem popisu stanovništva, živi 6300 građana, dok je stvarni broj nešto manji jer neki Kostajničani žive i rade izvan svoga grada, pa i BiH. Danas u ovom gradiću povremeno živi 400 Bošnjaka, od kojih stalno nešto više od stotinu.
Župa se spominje još u 14. st.
U Bosanskoj Kostajnici, prema podacima Banjolučke biskupije, danas živi svega nekoliko desetaka vjernika katolika u samom gradu. Župa sv. Josipa iznimno je stara i spominje se već 1334. godine u Dubičkom arhiđakonatu Zagrebačke biskupije. Sadašnja je župa utemeljena 1885. Zanimljivo je da ta župa nikad nije imala vlastitoga župnika, nego su njome od osnutka upravljali franjevci iz susjedne Hrvatske Kostajnice, da bi 1972. uprava bila povjerena župniku iz Bosanske Dubice, a kada je on 1991. prognan, bosanskokostajnička je župa povjerena prijedorskom župniku. Župna crkva sagrađena je 1927. U Drugom svjetskom ratu je spaljena, a obnovljena je tek 1976. Srpski ekstremisti crkvu su u srpnju 1992. zapalili, a onda je posve srušili.
Prije Drugoga svjetskog rata postojala je i područna crkva Uzvišenja Sv. Križa u Dobrljinu, udaljena 12 km od B. Kostajnice k Bosanskom Novom. Sagrađena je u starohrvatskom stilu i blagoslovljena 1934., ali je srušena koncem toga rata. Jedini ostatak te crkve, zvono, prenesen je u franjevačku crkvu u Hrvatskoj Kostajnici. Župna kuća u B. Kostajnici nikada nije sagrađena: župnici franjevci stanovali su u svome samostanu u Hrvatskoj Kostajnici, a biskupijski svećenici u Bosanskoj Dubici i Prijedoru. Župom sada upravlja dijecezanski svećenik iz Prijedora. Od važnijih hrvatskih kulturnih udruga i ustanova u župi Bosanska Kostajnica djelovalo je povjerenstvo Hrvatskoga kulturnog društva Napredak od 1909. do 1916. pa podružnica Napretka od 1922. do 1926. U Dobrljinu je djelovala podružnica Napretka od 1933. do 1941. godine.
Irfan Dugonjić Kostajnicu je napustio davne 1987. godine i niz godina proveo u Hrvatskoj i Americi, iz koje se vratio prije dvije godine. Do tada je godinama obnavljao obiteljsku kuću.
- Najviše me ponukao moj rodni kraj i moji ljudi, moji roditelji koji su ovdje više mene, da pomognem malo ovom narodu koliko mogu i da nam ovdje bude ljepše svima, da su tu Bošnjaci i Hrvati zadovoljni, da smo i mi zadovoljni, da smo svi složni, da smo dobri s ovim drugim ljudima - kaže Irfan Dugonjić, povratnik u B. Kostajnicu. Suživot je iznimno dobar, dodaje Irfan, koji ima prijatelje svih nacionalnosti i ni s kim nema problema.
Bit će to zadaća netom utemeljene Udruge građana "Una" kako bi se zajedništvom ovdašnjih i Kostajničana u dijaspori život Bošnjaka ovdje unaprijedio. Općinski načelnik nam je potvrdio riječi Bošnjaka kako su međunacionalni odnosi iznimno dobri.
- Kostajnica nema značajnijih problema u odnosu nacionalne strukture jer mi smo jedna mala lokalna zajednica. Mi prije možemo imati osobna nerazumijevanja jer svatko svakoga u Kostajnici poznaje. Veća je mogućnost da se posvađaju dvojica susjeda nego da se posvađa netko na nacionalnoj osnovi u Kostajnici - kaže Nikola Janjetović, načelnik općine Bosanska Kostajnica.
Drvoprerađivačka industrija
Za radna mjesta jednako se bore i Srbi i Bošnjaci jer je njihov značajniji broj u maloj lokalnoj zajednici poput Kostajnice teško osigurati, kaže načelnik i dodaje kako većinom u gospodarskim poduzećima, drvoprerađivačkoj i tekstilnoj industriji radi više od 1100 zaposlenih.
