Tutnjava teške mehanizacije, vika radnika te prašina koju podižu kamioni i dizalice dok prebacuju zemlju i žičane armature - slika je koja nas je dočekala na jednom od najvećih gradilišta grada Mostara. Riječ je o projektu obnove mostarske pravoslavne saborne crkve Svete Trojice u Mostaru koja je porušena 1992. godine tijekom ratnih događanja u gradu na Neretvi.
Obnova tog objekta, barem sudeći prema stanju na terenu, odvija se predviđenom dinamikom. U naselju Brankovac već se naziru obrisi šest nejednakih kupola s visokim ostakljenim tamburima koji su nekada krasili pogled na istok Mostara.
Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru sagrađena je 1873. godine i predstavljala je jedan od simbola grada. Velebna, monumentalna i živopisna crkva posvećena Svetoj Trojici bila je jedna od najviših i najljepših pravoslavnih crkava na Balkanu.
Saborna crkva Svete Trojice građena je u razdoblju od 1863. do 1873. godine. Novac za gradnju izdvojio je srpski živalj Mostara i okolice. Veliki prilog poslao je i sultan Abdul Aziz, a dio novca poslan je iz ondašnje Carske Rusije. Graditelji crkve bili su Spasoje Vulić i poznati Andrej Damjanov. Zvonik, koji je građen u baroknom stilu, atike s gotičkim i orijentalnim šiljcima i bogata plastika oko otvora bili su stilske karakteristike crkve Svete Trojice u Mostaru. Dimenzije crkve u osnovi su 26 puta 45 m, visina središnje kupole je 30 m, a visina zvonika s križem 45 metara.
U unutrašnjosti crkve dominirali su elementi u bogatom pozlaćenom duborezu, impozantni oltar s 44 ikone, klasicistička ulja na platnu, kružno stubište s propovjedaonicom i svečana prijestolja za vladiku i svećenike. Krajem 20. stoljeća središnju kupolu i južni zid oslikali su grčki freskoslikari. Velika trodijelna kamena kapija djelo je arhitekta Momira Korunovića, a izvedena je početkom 20. stoljeća u stilu nacionalno-romantičarskog ekspresionizma.
Nesebičnim zalaganjem mostarske pravoslavne zajednice i svećenstva te Pravoslavne crkve u cjelini, taj spomenik vjerske baštine grada Mostara ponovno će bdjeti nad gradom stopljen s okolinom iz koje je izrastao i s kojom je srastao.
Škola velikana
Kako nam je kazao mostarski paroh otac Radivoje Krulj, trenutačno se izvode radovi na tzv. krstastim svodovima čija je osnovna namjena na sebi nositi cijelu konstrukciju središnje kupole. Riječ je o građevinski iznimno zahtjevnim radovima, ali, sudeći prema stanju na samom gradilištu, sve će biti u predviđenom roku na zadovoljstvo cijele pravoslavne zajednice u Mostaru. Osim obnove same crkve, još jedan objekt porušen u ratu ponovno će oživjeti probuđen vještim rukama novih graditelja.
Riječ je o staroj školi, u narodu još poznatoj kao “Otvorena škola pod košćelom”, a koja se nalazi neposredno iza saborne crkve. Već su u dobroj mjeri završeni radovi na zidovima i otvorima te škole, a postavljene su unutarnje skele i očekuju se radovi završetka krova. Iako se malo zna o tome, važno je napomenuti kako je 4. osnovna škola u Mostaru ustvari nasljednica te škole sagrađene 1858. godine, koju su u prošlosti pohađali velikani poput Alekse Šantića, Svetozara i Vladimira Ćorovića te Atanasija Šole, a u njoj je učitelj bio i slavni pjesnik i simbolist Jovan Dučić.
U planu je, za početak, izgradnja četiriju učionica za ukupno 100 učenika koji će, prema planu, moći pohađati dopisnu nastavu srpskog jezika, povijesti i kulture.
Učionice te škole pogodne su i za različite oblike događanja, promocija, predstavljanja i najrazličitijih vrsta predavanja, kazao je paroh Krulj.
Škola je locirana na uzvišenju između saborne i stare pravoslavne crkve, koja je prva obnovljena i u kojoj se služi sveta liturgija.
Odron na starom groblju
Usporedno se sa svim prethodno pobrojenim radovima izvode i oni na sanaciji i zaštiti starog pravoslavnog groblja koje se nalazi odmah uz cestu koja vodi do stare pravoslavne crkve.
Tu se svojedobno pojavilo klizište koje je ugrozilo samo groblje, ali i okolne kuće te objekte koji su gusto raspoređeni u samom podnožju starog groblja. Postavljen je dio čelične mreže koji sprečava daljnje urušavanje, a nastavljaju se intenzivno radovi na cjelokupnom oblaganju klizišta mrežom koja će osigurati cijelo područje.
Koristi od svih tih aktivnosti i projekata koji su završeni ili su u postupku izrade su višestruke. Na prvom mjestu Mostaru se polagano vraća njegova kulturna i vjerska baština pravoslavne zajednice koja je ostavila značajan trag u povijesti grada i cijele doline Neretve.
S druge strane, to dodatno motivira srpsku zajednicu na masovniji povratak u Mostar, čemu se posebno raduju svećenici Mostarske parohije, ali i svi građani ovoga grada
