Ugledni njemački novinar i književnik Michael Martens objavio je osvrt oko izbora u BiH u današnjem izdanju Frankfurter Allgemeine Zeitunga. Osvrnuo se na razvoj događaja i zaključio kako visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt kao posljednju mora donijeti odluku o nametanju izbornih propisa kako bi se očuvala stabilnost zemlje i spriječila nova eskalacija sukoba između triju naroda.
BiH leži često u sjeni europske pozornosti. To vrijedi i za najmoćnijeg muškarca u zemlji (žena nije bilo nikada na toj poziciji) tzv. visoki predstavnik međunarodne zajednice. Ta pozicija omogućuje, bar teoretski, odriješiti dužnosti izabrane predstavnike, nametati zakone ili ih proglasiti nevažećima. Odluke visokog predstavnika ne mogu se osporiti od strane domaćih sudova. Međutim u rijetkim slučajevima kada budu nametnuti i nemaju više učinka jer visokog predstavnika se ne shvaća ozbiljno. On se više ne može osloniti na sveobuhvatnu vojnu prisutnost. Posebno u prvim godinama nakon bosanskog mirovnog sporazuma iz Daytona 1995. bilo je to drugačije. Tada su visoki predstavnici bili potrebni i izrazito djelotvorni. Ratni zločinci hodali su slobodno po zemlji, radikalni nacionalisti pokušavali su odvratiti izbjeglice od njihovog povratka. No ta vremena su završila.
Od 2021. osmi visoki predstavnik u Sarajevu je bivši njemački ministar poljoprivrede Christian Schmidt (CSU). Svoju karijeru je ondje u miru mogao završiti, posebno zbog peteroznamenkaste mjesečne neto plaće. Međutim, Schmidt ne vidi svoju dužnost kao sinekuru. On želi tu balkansku državu promijeniti, po potrebi i nametanjem. U vezi s time su ga se u kolovozu kratko prisjetili i u Njemačkoj. Snimka ispada bijesa na jednoj konferenciji za medije proširila se široko na društvenim medijima.
Schmidtov ispad stajao je na kraju jedne duge kampanje agresivnih, i dijelom osobnih napada prema njemu. Odbijanje njegovih reformskih planova bilo je snažno. Prema Schmidtu su iskazane sumnje kako pogoduje hrvatskom narodu u Bosni. U Bosni postoje „tri konstitutivna naroda“: (formalno muslimanski) Bošnjaci predstavljaju najveću skupinu, te već nekoliko godina i apsolutnu većinu. Srbi stoje na drugom mjestu, Hrvati s oko 15 posto na trećem.
Dotada su mnogi Bošnjaci u svakom pojedinom visokom predstavniku vidjeli svoga saveznika, od kojeg su očekivali da iskoristi svoje moći i Bosnu centralizira po željama bošnjačke većine. Iza fasade da se samo želi „građanska BiH“ u kojoj svaki glas jednako vrijedi, nerijetko stajala je bošnjačka želja da brojčanu premoć svoga naroda iskoristi u drukčije koncipiranoj Bosni. Po želji ponekih bošnjačkih jastrebova nametanja visokih predstavnika nikada nisu mogla biti dovoljno oštra. No skoro 30 godina nakon rata Bosna je (iako mučna) funkcionalna demokracija. Izbori se održavaju bez velikih incidenata i na svim razinama redovito dolazi do mirnih promjena vlasti i novih koalicija. Schmidt ne umanjuje radikalnu retoriku hrvatskih i srpskih nacionalista, ali ne vidi samo u njima uzroke za nedostatke u zemlji.
On želi kroz svoja nametanja spriječiti da Bošnjaci svoju brojčanu nadmoć zloupotrebljavaju kako bi kroz institucionalne etničke mehanizme zaštite majorizirali Hrvate. To se trenutno događa na način da se Bošnjaci izjašnjavaju kao Hrvati i kao kandidati budu birani na položaje, koji su po ustavu namijenjeni Hrvatima. „Ako Mehmet Mehmetović se izjašnjava kao Hrvat i kao takav bude izabran u parlament, može se već po imenu prepoznati da se zapravo radi o Bošnjaku“, kaže jedan strani diplomat u Sarajevu. Schmidt istu misao diplomatičnije kaže i za FAZ: „Meni je jednom netko iz bošnjačkog stranačkog miljea rekao kako naravno netko nije pravi predstavnik Hrvata, ako se netko s prepoznatljivim bošnjačkim podrijetlom izjašnjava kao Hrvat.“
Unatoč otporu, Schmidt ustraje u tome da se drži svojih reformskih planova. No, na scenu se želi vratiti tek nakon bosanskih izbora 2. listopada. „Za veće zahvate već smo bili preblizu izbora.“ Treba imati na umu da određena pitanja mogu vrlo lako dominirati izbornom kampanjom i istisnuti važna pitanja“, obrazlaže Schmidt svoju suzdržanost. Hoće li, dakle, intervenirati nakon izbora ako se stranke ne dogovore oko reformi koje smatra važnima? “Blokade još uvijek nisu riješene”, kaže Schmidt, najavljujući: “U svakom slučaju, kada budem donosio odluke, donosit ću ih tako da budu u skladu s procedurom i kako bi izdržale na sudovima. „Inače to ne bih ni pokrenuo“.
Na pitanje koliko ima potpore Washingtona, EU-a i Berlina za svoje planove, Schmidt gotovo u inatu odgovara: "Naravno da sam se savjetovao. Ali svima sam jasno dao do znanja kako vidim svoj opis posla. „Ja nisam izvršni tajnik daytonskih aktera.“ On ima svoj mandat i mora sam donositi odluke, kaže Schmidt. S obzirom na svoje protivnike u Bosni, on odgovara borbeno: "Također bih savjetovao nekim domaćim igračima u Bosni i Hercegovini da ne podcjenjuju moju neovisnost."
Međutim, otpor je sve jači. Schmidt svojim idejama ne samo da je stvorio neprijatelje političke elite bošnjačke većine i male skupine zapadnih intelektualaca. Tisuće ljudi bijesno je demonstriralo i ispred Schmidtova ureda u Sarajevu. Bošnjački političari i intelektualci prepustili su se prijetnjama ratom. Iz temelja rastu i sumnje u smisao institucije visokog predstavnika, koju bosanska politika radije ignorira ili odbacuje. "Spiegel" je nedavno pisao da se ured treba ukinuti, da je "nedemokratski", "neokolonijalan" i da je "drzak"prema Bosni. U komentaru u "Neue Zuercher Zeitung" su obrazložili ukidanje ureda činjenicom da je već dugo "isključen iz stvarnosti zemlje".
U nedjelju su ponajprije izbori na tapeti. Oko 3,3 milijuna građana s pravom glasa pozvano je na sudjelovanje. Napeto će biti i pitanje hoće li se Milorad Dodik održati na vlasti. Nijedan europski političar, osim posebnog slučaja diktatora Aleksandra Lukašenka u Bjelarus, nije svoju političku sudbinu uže vezao s ruskim predsjednikom Putinom nego Dodik. Već gotovo 25 godina nalazi se na različitim dužnostima kao najmoćniji političar među bosanskim Srbima. Sada Dodik kandidira na mjesto predsjednika srpski dominiranog dijela u Bosni u „Republici Srpskoj“. Njezin predsjednik već je bio od 2010. do 2018. U isto vrijeme njegova stranka, koja se zove „Savez nezavisnih Socijaldemokrata“, bori se za većinu u parlamentu. Moguće je da će opozicija dugogodišnjem vlastodršcu Dodiku, koji svako malo prijeti secesijom, zagorčati život. To bi bio prijelomni trenutak za Bosnu i s puno više posljedica nego bilo kakvo nametanje visokog predstavnika.
